Gradnja podvožnjaka podjednaka smetanja vozačima i pješacima

Gradnja podvožnjaka kod Gradske dvorane zadaje mnogo teškoća vozačima, ali i pješacima. Ne znam da li se itko zapitao kako pješaci idu, kojim putem svakodnevno do škole, do stanice, do radnog mjesta …

Kako uopće izaći iz našeg naselja Sjever pješice? Postoji prečica do semafora koja je zapravo makadam. Nije asfaltiran. I put preko prijašnjeg podvožnjaka. I put prema Dubravama.

Ja svaki dan idem na posao u Tuzlu. I muka mi je ići bilo kojim putem do Markanove stanice,jer je cijeli mjesec padala kiša, a tako je i drugima iz ovog dijela grada. A kako tek djeca koja idu u školu? Nama su put uništili, a sad će biti još gore. Nikad nisu htjeli postaviti “ležeće policajce” ili znak za ograničavanje brzine u naseljenom mjestu Sjever.

Ulicu nam nikad nisu oprali.Ranije smo plaćao cisterne dok smo imali restoran. Uglavnom sad smo odsječeni od grada i moramo obilaziti. Danas svako ima auto pa nikoga nije ni briga za pješake. Mislim da su stanovnici Bosanske ulice istog mišljenja. Ludo se vozi, a ovo nije brza cesta nego mirno naselje, gdje bi vožnju trebalo  ograničiti na 40 km. Radovi dugo traju, planiranih dva mjeseca i još treba izdržati 30-tak dana.

Ja sam par puta prošla pa to je katastrofa. Auta kao u priči i mora se čekati da se pređe. Tako je bilo devedesetih dok nije bilo podvožnjaka. A mi se izgleda stalno vraćamo unatrag. Nikad naprijed… Još kada bude završen podvožnjak brza vožnja kroz naš Sjever će biti opasnost za pješake i druge učesnike u saobraćaju.Toliko o saobraćaju, a o problemu sa psima lutalicama i pokvarenoj rasvjeti drugi puta!/Željka Milić/