Intervju sa dr.sc. Suadinom Straševićem, autorom „Poeme o tuzlanskom kapetanu – prilučkom vakifu“
-Intervju sa doktorom nauka Suadinom Straševićem, autorom „Poeme o tuzlanskom kapetanu – prilučkom vakifu“
Naš sugrađanin, istaknuti naučni radnik, dr.sc.Suadin Strašević poznat je po nizu projekata i inicijativa koje su u našoj lokalnoj zajednici naišle na plodno tle.Tako je pokrenuo medijsku rubriku o bosanskim ženama-heroinama, da bi njegov prijedlog o gradnji spomen obilježja BH ženama na Gradskom bulevaru bio i realizovan, autor je i živiničke himne Tecite rijeke.
Ovoga puta zamolili smo ovog istaknutog doktora nauka za razgovor o njegovom najnovijem istraživačkom radu”Poemi o tuzlanskom kapetanu-prilučkom vakifu”.
Doktore Straševiću hvala na izdvojenom vremenu i uopće na tvom bogatom naučnom i stvaralačkom opusu koji je beskrajno oplemenio naš grad i uopće kulturni i naučni život u Bosni i Hercegovini i šire. Naš grad je zahvaljujući tebi bogatiji za novo jedinstveno djelo pod nazivom „Poema o tuzlanskom kapetanu – prilučkom vakifu“. Koliko mi je poznato poeme su veoma zahtjevna umjetnička forma i do sada su, i to veoma rijetko, nastajale u velikim kulturnim centrima. Poema koja je objavljena prije osam dana, već sada ima preko 33. 000 pregleda i taj broj ubrzano raste. Reci nam nešto o motivima i nastanku ovoga djela?
“Poštovani Gadžo prije svega hvala ti na izdvojenom vremenu, interesovanju i podršci. Također, hvala ti što nas kroz svoj rad u novinarstvu i publicistici, kroz dugi niz godina, izvještavaš i oplemenjuješ. Moje mišljenje dijeli veliki broj naših sugrađana i čitatelja diljem Bosne i svijeta. Tvoj portal je i prvi u ekskluzivnoj najavi objavio vijest o nastanku „Poeme o tuzlanskom kapetanu – prilučkom vakifu“. Tu vijest su preuzeli brojni portali, rtv kuće, drugi mediji i građani, tako da sada naša Poema putuje svijetom, zahvaljujem se svima na tome. Poema je obogatila kulturni život u našoj Domovini, a naš Grad Živinice učinila ponosnim. Lijepo si primijetio da je poema općenito, kao književno-umjetnički izraz, izuzetno zahtjevna stvaralačka forma i to se nekako povezuje s velikim kulturnim centrima, međutim na trenutak ćemo se prisjetiti „Bosansko-turskog rječnika“ iz pera Uskufija, koje je nastalo daleko izvan tadašnjih velikih kulturnih centara; takvih primjera svakako ima još. Nastanak Poeme u Živinicama izazvalo je veliko iznenađenje, znatiželju, radoznalost, ali i neskrivene simpatije. U ovim trenucima dok razgovaramo, djelo putuje svojim putem neovisno o meni kao autoru i mojim saradnicima.
Prvu verziju Poeme napisao sam i objavio 2014. godine u svojoj knjizi pod naslovom „Stara džamija u Priluku“, o čemu je izvještavao tvoj portal. I poslije toga, kako to obično i biva, nastavio sam rad na Poemi da bi „Poema o tuzlanskom kapetanu – prilučkom vakifu“ prije nekoliko dana ugledala svjetlost dana i za vrlo kratko vrijeme stekla ogromnu popularnost. Poemu smo široj javnosti predstavili u audio/video formi, a pored mene kao autora, u projektu su sudjelovali i diplomirani glumac Mirza Mujagić naracija i scenarij, kamera Benjamin Murgić i snimak zvuka Edin Džaferović. Cijeli ovaj tim je radio dugo i neumorno na ovom značajnom ostvarenju. S toga mogu reći da je rad na poemi decenijskog trajanja”.
Da se još jednom podsjetimo o čemu govori navedena poema, a s obzirom na to da je bilo teško doći do podataka za nastanak ovog značajnog naslova?
“Poema govori o iznimno značajnoj ličnosti iz naše bogate historije. A to je tuzlanski kapetan Derviš hadži Hasan beg Osmanpašić (šejh Hasan). Tuzlanskom kapetanijom zapovijedao je u teška i dramatična vremena do kraja svog života 1766/67. godine. Njegov otac Topal Osman-paša, bio je bosanski vezir, zatim veliki vezir Visoke Porte u vrijeme sultana Mahmuda I. Poginuo je na dužnosti vrhovnog zapovjednika osmanskih armija (serasker) 1733. godine u osmansko – perzijskom ratu. Za života je ponio časni naziv gazije. Sve je, međutim, pokrio veo zaborava.
Podaci i izvori o ovom znamenitom tuzlanskom kapetanu bili su veoma oskudni; tek poneka arhivska listina sačuvala je pomen na njegovo ime. U nauci i literaturi bilo je potpuno nepoznato da je tuzlanski kapetan Derviš Hadži Hasan-beg Osmanpašić sagradio Staru drvenu džamiju u Priluku, dvije godine poslije pogibije oca, odnosno 1735. godine. Ovo važno naučno otkriće, iz dubokih naslaga historije, poslije dugog i veoma zahtjevnog istraživanja, objelodanio sam u svojoj knjizi o Staroj džamiji u Priluku. Stara drvena džamija u Priluku danas ima status nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine kao dobro od najveće vrijednosti.
„Poema o tuzlanskom kapetanu – prilučkom vakifu“ obavještava, dokumentuje i ukazuje na značaj našega nasljeđa, istovremeno, ona je izraz i najdubljeg poštovanja prema vakifu i njegovom djelu”.
Poema, već sad, sudeći prema broju pregleda, komentarima, dijeljenjima na društvenim mrežama i utiscima, osvaja srca slušatelja i gledatelja. Zbilja je doktore Straševiću tvoje djelo vrijedno svakog divljenja!
“Hvala cijenjeni Gadžo. Želim također, prije svega, da se zahvalim građankama i građanima. Djela, mislim općenito, nastaju iz nekih dubokih, maglovitih i nejasnih zbivanja u nama, do potrebne i željene jasnoće potrebno je prijeći težak i iscrpljujući put, pun besanih noći, nedoumica, spoticanja, napornog rada, iliti što bi rekao jedan pjesnik „…potrebno je nositi puno žara u srcu i trčati po vrelom pijesku…“. Na koncu, Tomas Man u svom genijalnom „Doktoru Faustu“ veoma duboko i inspirativno govorio je o tome”.
Toliko ovoga puta o najnovijem autorskom radu našeg uvaženog dr.sc.Suadina Straševića, a poznavajući njegov stvaralčki opus, sigurno je da ćemo uskoro svjedočiti nekom novom istraživačkom dostignuću, na zadovoljstvo svih nas./Š.G./