Ko rano rani dva pehara grabi

Ljudi se nedjeljom bude kasno i sporo, uživaju u tom najkraćem danu odmora, kako bi se prije svega spremili za nove radne izazove, nedjelje su vrlo često svečane i važne, ali moje nedjelje nisu takve. Mjesec dana moj prijatelj Valter bio je odsutan, boravio je u Americi gdje je učestvovao na Boston Maratonu, gdje nije ostvario naročit rezultat zbog zdravstvenih poteškoća, ali je ipak istrčao odlično vrijeme za svoje godine, te ostvario kvalifikaciju za istu trku naredne godine.

Konačno se vratio i naše avanture se mogu nastaviti, ovoga puta vam donosim snimak sa naše zadnje avanture sa planine Igman, gdje je održana utrka na 10 kilometara u organizaciji Atletskog kluba Novi Grad Sarajevo. Krenuli smo dosta rano, te sam se rano i probudio u to tiho nedjeljno jutro. Volio bih spavati, ali poželio sam provoditi vrijeme sa mojim najboljim drugom zato ne želim propustiti Igman.

Putovanje do Igmana proteklo je u veseloj atmosferi. Valter bi često pričao o tome šta je vidio u Americi, a ja sam to s čuđenjem prihvatao jer Amerika je puna iznenađenja. Na Veliko polje stigli smo oko 7:40, pa smo imali sreće uhvatiti svjež planinski jutarnji zrak koji zaista liječi. Pogled koji smo imali bio je divan posebno na visove na kojima se nalazi planinarski dom Javornik, na oko 1500mnv, gdje se još izdaleka vidio snježni pokrivač. Jutro je bilo toplo, plašio sam se kiše, jer bi kiša na planini značila teške uslove kako za učesnike tako i za mene koji sam bio jedini predstavnik medija na ovoj utrci.

Trka na Igmanu u organizaciji AK Novi Grad Sarajevo održavala se po sedmi puta 15.05.2022. godine, a na startu je bilo preko 120 takmičara svih starosnih kategorija, dužina utrke je 10km, a staza na Velikom polju je dužine 2,5km, što znači da su se trčala 4 kruga. Moj prijatelj Valter dobro je startovao, prvi krug je završio kao četvrti takmičar, da bi kasnije došao na treću poziciju koju je uz puno napora zadržao do kraja trke. Staza je teška, rekoše mi takmičari, ali je i lijepo trčati na 1.200mnv, za tako nešto rijetki imaju priliku, uglavnom su naše trke u gradovima na daleko manjim nadmorskim visinama.

Imao sam priliku da razgledam spomenike koji su podignuti borcima iz NOB-a, da isplaniram da tu dođem ponovno i provozam neki od oldtimera po ovoj stazi kako bih načinio lijepe kadrove.

Mojoj sreći nije bilo kraja kada je kroz cilj trke sa vremenom od 40:19 prošao moj prijatelj Valter, što mu je donijelo pehar za osvojeno treće mjesto među dosta mlađom konkurencijom, ali i pehar za prvo mjesto u kategoriji učesnika iznad 50 godina starosti.

Organizator je svim učesnicima i njihovim pratiocima, obezbijedio divan grah, koji je imao svoje čari na ovoj nadmorskoj visini, pa su neki pojeli više porcija.

Bio je to divan dan prije svega što je proveden na predivnoj planini, u prelijepim vremenskim uslovima, a još ljepše što smo se sa iste vratili sa dva osvojena pehara. Zato ne želim što sam se baš tu nedjelju probudio u 04:25, ima nedjelja, odspavat ću, valjda./Emir Nišić/