Nur-svjetlost iznad Abukinog mezara!

Sjedim na terasi moje porodične kuće na privatnom posjedu Čalija. Odmaram i uživam u večernjim satima u predjacisko vrijeme. Topla ljetna noć. Prođe poneki svijetnjak ispred mog pogleda. A pogled mi je usmjeren u svjetlost na munari naše mjesne džamije. Privuče mi pažnju još jedna svjetlost koju ranije nikad nisam vidio. Neka svjetiljka na brdu iznad munare. Po mojoj orjentaciji to je svjetlost koja se pojavila iznad Turbeta u Suhoj u kojem je ukopan naš dobri Ibrahim Dervišević Abuka.

Pomislim da je to nur-svjetlost iznad turbeta u kojem počivaju dobri. Ili mi se možda “prikazuje” kao što mnoge predajegovore da je to moguće? Sjetim se predaje koja kazuje kako je Abuka rekao:“Kad ja umrem iznad mog mezara će sijati nur-svjetlost, sagradite mi turbe“ Nakon kraćeg vremena ubijedim sebe da ja to ipak vidim neku stvarnu svjetiljku iznad turbrta. Ali? Šta će svjetiljka iznad turbeta? Kome ona svijetli? Noću našem Abuki niko ne dolazi na sijelo. Nema gore ni nekog prolaznog puta na kojem bi bila postavljena ulična rasvjeta. Predaje koje prenose mještani zaseoka Bajrići govore o tome da su nekada u jutro nalazili prazan ibrik i mokar peškir što znači da je Abuka mogao abdestiti u mraku. Odlučim, sutradan posjetiti naše Turbe i mezar našeg Abuke.

Idući prema Turbetu kroz zaseok Bajrići sretnem uvijek vesele i prijatne mještane zaseoka koji se obraduju strancu. Sa osmijehom na licu uvijek prvi nazovu selam. Uslijedi često poziv da stranac svrati kod njih na kafu. A uz kafu počinje priča o legendama zaseoka. Oni imaju priču staru već tri stoljeća a i onu priču iz novijeg vremena koju sa ponosom pričaju.

Ako gost želi, onda će mu pričati prvu i najstariju priču XVIII i početka IXX stoljeća o mještaninu zaseoka Ibrahimu Derviševiću, kojeg u njegovoj starosti nazvaše Abuka i sagradiše njemu Turbe na brežuljku iznad Bajrića. Sa ponosom ističu da je bio prvi obrazovani mještanin ovog kraja i učenik Šejha Mustafe -imama iz Tuzlanske tvrđave, i da je Ibrahim bio vojnik (oficir) koji je učestvovao u mnogim bitkama ( na Ruskom frontu) pod komandom poznatog kapetana Šejha Hasana. Pričat će priču o dobrom majstoru koji je 1820 godine učestvovao u izgradnji stare drvene džamije u Suhoj(pretpostavlja se da je bio učesnik izgradnje stare džamije u Poljicu 1804 godine, za čiju gradnju je vezano ime njegovog učitelja Šejha Mustafe). Mještani će ispričati priču o mnogim predajama koje govore da je Ibrahim imao nadljudsku moć. Pričat će o porukama koje je dobri Ibrahim izrekao i ostavio u amanet svojim mještanima sela Suha. Veoma česta priča je iz XX stoljeća je o prvim sviračima u zaseoku, braća Modrić Mujo (šargija) i Suljo (violina). Suljo (Sulje) Modrić je 1972 godine snimio prvu ploču-singlicu sa svojim muzičkim kolegama iz vremena 70-tih prošlog stoljeća.

Poznata Suljina pjesma je “S mosta draga ode za drugoga” “PJESME IZ BOSNE” Ploča je snimljena u Produkciji gramofonskih ploča “Radio Televizije Beograd” u vremenu Soc. Federativne Republike Jugoslavije. Priča iz novijeg vremena je priča o Ćazi (Brčanović) Zahirović dobrotvoru iz ovog
zaseoka koja je uredila infrastrukturu turbeta i sagradila nekoliko manjih mostova duž rijeke
Jablanice u Suhoj.

Ovoga puta sam nešto brže prošao kroz zaseok Bajriće. Pošao sam kod našeg dobrog Ibrahima Derviševića Abuke . Nazovem selam svim prisutnima na turbetu, posebno nazovem selam Ibrahimu i poklonim mu Fatihu. Zaslužuje Ibrahim više od Fatihe ali malo sam uzbuđen promatrajući kako je uređena avlija. Vidim obnovio se Ibrahim , tu je ulična rasvjeta, asvalt, česma sa vodom. Sve je to lijepo pogledati. Vidjevši uličnu rasvjetu na turbetu mogao sam odgonetnuti koja je to “nur-svjetlost” sijala iznad Abukinog turbeta. E moj Ibrahime pun si sreće što imaš ovako dobre komšije u zaseoku pa ti urediše avliju, izgradiše rasvjetu iznad turbeta , izgradiše asvalt do turbeta, izgradiše česmu sa vodom za uzimanje abdesta. Ne daj bože da si imao u zaseoku komšiju koji bi sebi postavio bandere na razmaku od 10 metara i naredao svjetiljki a onda tebi rekao “Ibrahime ti ne možeš dobiti rasvjetu jer bi linija bila preopterećena” Takav ti je mogao nauditi i za asvalt, pa da ti ne izgrade asvalt do turbeta. Halali , zavidim ti što ti umrli imaš uličnu rasvetu a ja živi nemam! Osjećam potrebu da ti se malo požalim na ovo današnje vrijeme. Moj Ibrahime, mi živimo u nekom čudnom vremenu demokratije a mi ne znamo šta je to? Imamo neke izbore, biramo a mi ne znamo izabrati.

Na izbore se odazivaju i ovi tvoji živi potomci, dođu nekad i ovi tvoji mrtvi samo što ih niko ne vidi – rano brate dođu. Između visoko obrazovanog kandidata i kandidata zanatlije, mi izaberemo zanatliju, kao ovaj je bolji hoće popit.(alkohol). Kao pobjednik zanatlija stane kao šerif na raskršće zaseoka i govori mještanima ko će dobiti banderu sa svjetiljkom i koliko će ko dobiti kvadrata jednogodišnjeg asvalta.

To mu je sve u njegovom mandate. Ostatak vremena svog mandata potroši na lične interese! Na kraju
njegovog mandata, svi u njegovoj porodici su zaposleni. I tako iz decenije u deceniju, moglo bi se slobodno reći da selo stagnira u razvoju ako se uporedi sa ostalim selima. E moj Ibrahime, mi smo uništili i ono što su nam u amanet ostavili naši preci djedovi i pradjedovi. To je naša nekada lijepa čista rječica Sušica koja protiče duž sela. Nekada je bila ponos sela, čista , bristra, mogla se piti, abdest se uzimao u koritu rijeke. (70-tih godina), veš se prao na rječici, goveda su pila vodu kao sigurnu za piće. Vijerovi za kupanje su bili na rječici, njih nekoliko duž sela, bila je čistija voda nego u bazenima. Jedan video snimak pokazuje da je 1993 godine još uvijek bilo kupanja u vijerovima. Isti video snimak pokazuje da su goveda pila vodu sa rijeke. Godina 1993 je godina koja je protekla malo prije pojave “demokratije”.
A ONDA JE DOŠLA CRNA DEMOKRATIJA! Ne-ljudi su počeli izvoditi odvode iz svojih
septičkih jama direktno u korito rijeke Sušice. To je postala praksa na koju niko nije reagovao, vlast je
ćutala. Zašto je vlast ćutala? Zato što su mnogi koji su to uradili već u vlasti ili su u sprezi sa opštinskim vlastima pa su zaštićeni jer su podobni vlastima. Reći nekome da je svoju septičku sproveo u korito rijeke i uprijeti prstom u njega, ravno je incidentu sa posledicama. To su ljudi koji sebe smatraju uglednim i čestitim građanima sela. U zavađi su sa mnogim u zaseoku a sebe prezentuju u vlasti onako kako oni žele. Na žalost da je tako? imali smo rječicu čistu i lijepu, sad imamo ekološku katastrofu u koritu rijeke Sušice i sramotu za sve mještane sela. Allah nam je darovao najljepšu vodu koju jedno selo može imati. Osmanlije su selo prepoznale kao hidrološki fenomen sa puno čistih voda, potoka i puno izvora vode, pa je Suha dobila naziv u Osmanskom periodu, u prevodu “suha”znači “dobre vode” E moj Ibrahime jedna predaja govori o tebi kako su te neke vlasti objesile, gulili živog. Ti si uz dovu Allahu brzo se oporavio. Vlast je uvijek gulila žive ljude. (svi građani plaćaju potrošnju električne energije na uličnu rasvjetu a nemaju pravo na korištenje iste na javnim putevima u selu, dok na privatnim posjedima sijaju ulične rasvjete o trošku ovih građana – sve sazrelo na pozivanje na odgovornost i tužbu protiv vlasti) Mi dovimo svaki dan za naš brz oporavak iz ovog stanja “podobnih” – u kojem oni rade šta hoće. Još jedna predaja govori o tebi da si u onom vremenu imao neki dobar štap, pa si mlatio šejtane po ostrugama.

Molim te Ibrahime posudi nam taj štap da mlatimo šejtane ovog “demokratskog vremena” ./Esselamu alejkum. Muharemović Idriz/