Obilježen Dan svih svetih
Po kršćanskoj tradiciji dva dana u godini, 1. i 2. novembra, vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.
Povodom Svih svetih danas se na Rimokatoličkom groblju u Gornjim Živinicama održala sveta misa. Rodbina i prijatelji posjetili su Rabića groblje, Gradsko groblje Živinice, spomen groblju palim braniteljima Živinickih sokolova, te na grobljima u Dubravama, na kojima su zapalili svijeće i odali im počasti.
Pod izrazom “svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici i ljudi svih zanimanja…. svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.
Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati “danom mrtvih”, što je netačno! Iz upravo iznesena sadržaja ovog blagdana. Nije tačno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prelaz, “most”, mučno rađanje u novi život, život s Bogom “oči u oči”.
Prošlost, sadašnjost i budućnost – ove tri stvarnosti prožimaju naše ljudsko iskustvo vremena i povijesti. Prošlost je nepovratna, sadašnjost nam izmiče između prstiju, budućnost nedogledno otvorena. Cjelini života pripadaju sva tri vremena. Sjećanja na one koji su otišli s ovoga svijeta i misao na neupitnu isto takovu stvarnost za svakoga od nas živućega, stavlja uvijek iznova postavljano pitanje: čemu i što je naša egzistencija?