Povodom 29. oktobra, prvog Međunarodnog dana brige

-Zajednički autorski tekst rezidentne koordinatorice Ujedinjenih nacija u BiH, dr. Ingrid Macdonald i predstavnice UN Women u BiH, Jo-Anne Bishop

-Koga briga za brigu?

Kada žene ostaju kod kuće, brinu o porodici i starima, kada odluče da naprave pauzu ili čak prekinu svoju karijeru zbog porodičnih obaveza, razlog je često briga o drugima. Ova vrsta poslova podrazumijeva kućne poslove, brigu o djeci, starima i osobama sa invaliditetom, a vrlo često ostaje nevidljiva, potcijenjena i potplaćena ako se obavlja profesionalno. Istovremeno, mnoge žene u BiH obavljaju ove poslove bez ikakve naknade.

Bosna i Hercegovina ima najveći procenat neaktivnih žena na tržištu rada u Evropi. Prema Anketi o radnoj snazi iz 2022. godine, od ukupnog broja zaposlenih u BiH, samo je 36,8% žena zaposleno. Žene navode neplaćeni rad u oblasti brige kao jedan od glavnih razloga zašto ne traže posao, ne pokreću vlastite biznise, te su primorane da rade skraćeno radno vrijeme ili uspore svoje profesionalno napredovanje i usavršavanje.

U prosjeku, žene u BiH provedu šest sati dnevno na poslovima neplaćenog rada u oblasti brige. U stvarnosti to znači da obavljaju dva posla, neplaćeni i plaćeni. Ovo su podaci iz Polazne studije o ekonomiji brige, prve sveobuhvatne studije o ovoj temi u BiH, koju su proveli Ekonomski institut Sarajevo i UN Women BiH. Velika je cijena koju i žene i društvo plaćaju za ovoliki obim rada u oblasti brige o drugima.Ali za žene, najveća cijena je upravo neostvareni potencijal da učestvuju i zauzmu liderske pozicije u ekonomiji, politici i društvu u cjelini.

Ravnomjernija raspodjelarada u oblasti brige

Javnost, civilno društvo i privatni sektor u BiH počeli su prepoznavati potrebu rješavanja neujednačenog tereta brige. Zbog ubrzanog smanjenja tržišta rada uslijed iseljavanja, kompanije su počele podsticati pravičnije i snažnije politike porodiljskog odsustva, ohrabrujući više muškaraca da koriste roditeljsko odsustvo te uvodeći fleksibilnije uslove rada. Pojedine kompanije, poput Violete iz Širokog Brijega i GS TMT-a iz Travnika, za svoje zaposlenike otvaraju vrtiće i ustanove za brigu o starijim članovima porodice.

Na potrebe u ovoj oblasti odgovaraju i organizacije civilnog društva kroz intenzivnijezagovaranje i lobiranje za  promjene politika, ali i kroz direktno pružanje usluga brige u više oblasti, uključujući usluge kućne njege za starije osobe. I vlasti su također inicirale važne mjere. Uvedene su politike kojima se roditelji djece ili osoba sa invaliditetom zakonski priznaju kao starateljina puno radno vrijeme, što im omogućavada primaju naknade za brigu koju pružaju, a uvedene su i nove vrste naknada za brigu o djeci.

Međutim, potrebno je proširiti ove napore. Prepoznavanje, smanjenje i preraspodjela neplaćenog rada u oblasti brige zahtijeva sistemski i multisektorski odgovor socijalne zaštite, zdravstva, zapošljavanja, obrazovanja, ekonomskog razvoja, kao i privatnog sektora, civilnog društva, finansijskih institucija i donatora. Transformacija ekonomije brige jedno je od ključnih područja za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i inkluzivnog rasta, te postizanja napretka ciljeva iz Agende 2030./D.Močević/