Društvo bez ozbiljne ekonomije
U društvu koje se oslanja gotovo isključivo na uslužne djelatnosti poput ugostiteljstva, trgovine i transporta, stvara se privid prosperiteta koji često skriva duboke strukturalne probleme. Ova ekonomska dinamika, naizgled moderna i napredna, zapravo je kao tijelo koje konzumira alkohol – što više uživa u trenutnom osjećaju zadovoljstva, to se više urušava iznutra.
U ovom okruženju, proizvodnja kao osnovna ekonomska aktivnost gotovo da ne postoji. Umjesto toga, svaka osoba postaje potencijalni prevarant, a međusobna nepovjerenja se razvijaju do te mjere da se ozbiljan rad doživljava kao relic iz prošlosti. Svi pokušavaju prevariti jedni druge, a istinska vrijednost rada i znanja ostaje u sjeni. Intelektualni rad, koji bi trebao biti temelj napretka, postaje misaona imenica, a znanje se marginalizira u korist brze zarade i površnih rješenja.
Socijalne razlike u ovom društvu su dramatične. Na jednoj strani su bogataši, često obogaćeni na sumnjiv način, koji uživaju u luksuzu i privilegijama, dok na drugoj strani sirotinja jedva sastavlja kraj s krajem, radeći za mizernu nadnicu. Ova polarizacija dovodi do destabilizacije društvenih odnosa, potičući osjećaj frustracije i besperspektivnosti među onima koji se bore za opstanak.
Naizgled, ovo društvo se može činiti razvijenim – pune ulice kafića, trgovina i raznih uslužnih objekata. Međutim, kada zagrebemo ispod površine, shvatamo da je takav razvoj samo maska koja skriva ozbiljne unutarnje probleme. Bez osnovne proizvodnje, ovakvo društvo postaje ovisno o vanjskim faktorima, a svaki ekonomski šok može izazvati lančanu reakciju koja vodi do potpunog kolapsa.
Kao što alkohol potiče iluziju blagostanja dok zapravo razara tijelo, tako i ova ekonomija stvara lažni osjećaj uspjeha. Bez temeljnog poštovanja prema radu i znanju, bez ulaganja u inovacije i održivi razvoj, društvo se suočava s neizbježnim propadanjem.
Zaista, pravi napredak zahtijeva više od pukog zadovoljavanja trenutnih potreba. Potrebna su ulaganja u obrazovanje, proizvodnju i razvoj kompetencija koje će omogućiti stvaranje stvarne vrijednosti. Samo tako možemo prevazići iluziju i izgraditi društvo koje se temelji na čvrstim osnovama, gdje se ozbiljan rad i znanje poštuju i nagrađuju. Bez toga, ostajemo zarobljeni u začaranom krugu prevara i socijalne nepravde.
(Selimović Edhem Edo, www.rurip.com)