Moralna i ekonomska kriza

Stanje našeg društva je duboko zabrinjavajuće i odražava sve simptome moralne i ekonomske krize. Ono što je nekada bio uzor predanog rada, kulture i obrazovanja, sada je postalo ogledalo urušenih vrijednosti i površnosti.
Rad je oduvijek bio temelj svakog napretka. Međutim, danas smo svjedoci dramatičnog opadanja u stvaralačkom i proizvodnom sektoru. Prava vrijednost rada gubi se pred očima generacija koje više ne traže smisao u kreaciji, već su usmjerene ka profitabilnim poslovima u sektoru usluga. No, i taj sektor pati od etičkih devijacija: neiskrenost, laži i prevare postaju sredstva za postizanje ciljeva, dok se poštenje i odgovornost smatraju slabostima.
Obrazovanje, koje bi trebalo biti temelj društvenog razvoja, sada je puki formalitet. Bez jasnih kriterija i vrijednosti, obrazovne institucije više ne proizvode stručnjake, već diploma postaje samo papir koji otvara vrata korupciji i političkom zapošljavanju. Nekada uzor obrazovanih i odgovornih pojedinaca, naše obrazovanje se suočava s krizom autentičnosti.
Kultura, koja bi trebala predstavljati dušu naroda, transformisana je u kič, banalnost i turbo folk. Umjesto pravih kulturnih vrednota, umjetničkog izraza i intelektualnog razvoja, naša javna scena danas nudi površne sadržaje bez dubljeg značenja, čineći društvo osjetljivim na destruktivne i bezvredne trendove.
U ovakvom okruženju najteže je poštenim i karakternim ljudima. Oni ostaju izolovani, gurnuti u stranu i obeshrabreni da se bore protiv sistema u kojem vladaju nepravda i nemoral. U društvu gdje se gubi pojam časti i vrijednosti, poštenje postaje luksuz koji mnogi sebi ne mogu priuštiti.
Ovakva situacija zahtijeva hitnu promjenu, ali i hrabrost da se suočimo s problemima koji su nas doveli u ovo stanje. Naša odgovornost prema društvu je da radimo na obnovi vrijednosti, stvaramo bolje okruženje za obrazovanje, i povratimo kulturu koja će služiti kao inspiracija, a ne izvor sramote.
(Selimović Edhem Edo, www.rurip.com)