Nakaradno preduzeće

Privredno preduzeće je veona složen sistem sa stanovišta njegovog funkcionisanja. U tom sistemu obavlja se rad, repetativni i stvaralački. Izvršioci radova u preduzeću su ljudi, veoma složena živa bića gledano sa bioliškog i sa sociološkog stanovišta. Na funklcionisanje preduzećea djeluju i društvene norme kao regulativa koju propisuje društvena zajednica, država i niži oblici društvene organizacije. Složenost u funkcionisanju preduzeća ogleda se i u njegovom prisustvu na tržištu gdje je veliki broj drugih tržišnih subjekata koji nude svoje proizvode i usluge.
Osnovni cilj privrednog preduzeća je; da u svom poslovanju ostvaruje takve efekte da može pokriti troškove poslovanja i ostvariti višak, dobit koju će koristiti za održavanje postojećeg nivoa poslovanja i proširivati ga u narednom periodu.
Preduzeće, bilo da je u državnom ili u privatnom vlasništu, mora pored drugih ciljeva i interasa, ostvarivati i opšte društvene interese.
Da bi sve ove i druge ciljeve preduzeće ostvarilo mora imati određene preduslove. Jedan od prvih uslova za optimalno funkscionisanje preduzeća je kadar i personal. Tehnološki pismen kadar i dobro uvježban personal u preduzećima su garant da će ona uspješno fukcionisati.
Mnogi vlasnici privatnih preduzeća ne položu mnogo na tehnološko i organizaciono znanje u funkcioniosanju preduzeća. Obično rukovodna i stručna radna mjesta popunjavaju sa osobama iz kruga svoje rodbine.

Jedno takvo naše preduzeće posluje po takvim principima. Vlasnik i direktor ovog preduzeća sa rukovodnih radnih mjesta smjenjuju znane i dobro uvježbane radnike koji imaju adekvatno obrazovanje a na ta radna mjesta postavljaju osobe iz kruga rodbine vlasnika koji ne posjeduju adekvatno obrazovanje i čiji je koeficijent inteligencije upitan.
Postavljanje neadekvatnih izvršilaca i rukovodilaca na određena radna mjesta u preduzeću je isto kao kada kočijaša sa volovskom zapregom pustite u saobraćaj sa velikim brojem petlji i semafora. Naravno da će ovaj učesnik u saobraćaju napraviti ogromnu pometnju i haos.
Ovi takozvani kadrovi kada zauzmu rukovodne pozicije u preduzeću, što je najgore počinju postavljati nove tehnologije u procsima rada koje vode. Umjesto da nastave, ako već imaju znanja i vještina (a sigurno ih nemaju), sa usavršavanjem već postojećih metoda rada, oni se upuštaju u takve avanture čijih poslijedica nisu svjesni.
Posebno ovi takozvani stručnjaci su se specijizovali za informatiku. Njihovo poimanje informatike se svodi na to; da je infotmatika samo računarski program koji obrađuje podatke sa jedne strane a sa druge opet, da taj, kako oni kažu program, treba da sve radi u preduzeću, kada se računar ‘nahrani’ sa podacima.

Ovo privatno preduzeće koje vodi ovakvu nakaradnu kadrovsku politiku već ide ka ponoru; otpušta iz radnog odnosa veliki broj radnik zbog naglog smanjena obima poslava a u zadnje vrijeme, bavi se velikm brojem sudskih sporova. Računajući po broju sudskih sporova koje vodi ovo preduzeće kao i vezi koju ima sa određenim sudijama nekih pravosudnih institucija, ono napušta privrednu djelatnost i prelazi na djelatnosti kojima se bave sudovi.
(Selimović Edhem Edo)

.