Norod čiji život uljepšavaju vođe


Opet mi se vraća moja nekadšnja praksa da sanjam noću dok spavam dubokim snom. To će biti zbog toga što se ja za svašta intersujem. Nisam ti ja kao ovi naši političko-državni rukovodioci da samo mislim o sebi. Ja sam ti tak’i čo’jek kojeg više pogađa tuđa, nego sopstvena nevolja.
Neku moć sanjam da me put ‘nanio’ u državu Boherciju. Ni sam ne znam kako mi se to desilo. Vjerovatno sam pošao negdje drugdje pa sam skrenuo na pogrešan put i eto nađoh se u ovoj državi. Nisam ni trepnuo okom a nađoh se pred tablom na kojoj piše, DOBRO DOŠLI U DRŽAVU BOHERCIJU I NJEN GRAD KONTRAVERZE I MILIONERA.
Uljegoh u grad kontraverze i milionera i odmah naiđoh na skupinu ljudi, prilično iscrpljenih koji uzvikuju: ‘vode, vode, braćo, dajte nam vode’. Priđoh bliže ovoj skupini ljudi pa ih upitah, ‘šta hoćete ljudi, koja vas nevolja i jad muči?’. ‘Voda’ povikaše oni uglas, ‘već nekoliko dana u gradu kontraverze i milionera nema vode. Svi nam obećavaju i ovi iz vlasti i ovi iz vodovoda da će u narednom periodu biti dosta vode, ali od toga nema ništa. Mi i dalje muku mučimo, niti se možemo oprati a niti rahat, da izvineš, otići u wc. Što ne protestvujete,’ rekoh im. ‘Izađite na ulice grada kontraverze i milionera i tražite od vlasti da vam obezbijedi redovno snabdijevanje vodom, unače, zaprijetite im da ćete ih smijeniti. E moj gospodine, nismo mi za to’, povikaše svi uglas. ‘Mi nemamo nikog svog u vlasti, nemamo privatna preduzeća, nismo u talu sa vlastodršcima, nemamo nikog od familije da su profesori na univerzitetima koji olako vlasdršcima, vlasnicima i direktorima preduzeća dijele diplome fakulteta, magistirije i doktorate, nemamo nikog u policiji koja služi samo vladarima i njihovim interesima, nismo blizu ni sudija, mi smo ti, moj gospodine narod, takoreći, zadnja rupa na svirali a takve u ovoj državi gazi kako ko hoće.
Krenuh dalje gradom kontraverze i milionera u državi Bohercija i naiđoh na skup naroda ispred kog je govornik sa mikrofon u ruci objašnjavao što se ovdje dešava. ‘Dragi naš narode, ovaj današnji dan je veoma važan za naš grad i za našu državu. Danas će naš ugostitelj Peranto sa svojim osobljem spremiti najveću pitu na svijetu. Prečnik te tepsije u kojoj će biti spremljena ova pita bit će 2,00 metra. Opet ponovljam ‘, podvikuje govornik, ‘ovo će biti veoma važno za naš grad, za našu državu, svi će nam u svijetu odati priznanje za ovo. Moram naglasiti da će ova pita biti mesna a da će jufke razvijati naše žene iz naroda. Meso za ovu pitu, brašno i ostale sastojke smo uvezli, jer mi nemamo računa da ove namirnice proizvodimo. Moram takođe naglasiti, da je voda sa kojom će se mijesiti tijesto za pitu, takođe uvozna’, završi besjedu ovaj govornik.
Jedan čo’jek srednjih godina koji je stajao po strani povika, ‘zar mi nismo mogli proizvesti sve te namirnice koje idu u tu vašu pitu. Mi imamo veoma pladno zemljište za proizvodnju povrća i stočne hrane. Samim tim imamo veoma dobre uslove za stočarsku proizvodnju, znači i meso bi mogli imati naše, domaće. Ja, svaki dan’, nastavlja govor ovaj čo’jek, ‘gledam šetajući u prirodi velike površine plodnog zemljišta koje je zaraslo sa korovom i livade na kojima je trava prerasla. Kod ovakvog prirodnog bogatstva mi se dotjerujemo drugome i skupo plaćamao hranu koja je sumnjivog porijekla. Nerad je narode kod nas ovladao, nećemo mi motike u ruke’, završi svoj govor ovaj čovjek. Masa prisutnog naroda se zatalasa i uglas svi povikaše, ‘nemoj ti da nas vrijeđaš’. Jedan iz mase se odvoji pa nastavi da verbalno napada čo’jeka koji je rekao istinu, ‘tako je, nemoj ti da nas vrijeđaš, mi smo vrlo radin i vrijedan narod. Mi vrijedno uvozimo sve što nam treba, dalje, zahvaljujući našoj vlasti i vlasnicima privatnih preduzeća gradimo u svakom gradu pa u našem gradu kontraverze i milionera, veliki broj stambenih zgrada, otvaramo nove svadbene salone u kojima se narodu priređuje veselje. Imamo veliki broj kafića i ugostiteljskih radnji a otvaraju se i nove, gdje široke narodne mase sjede i pričaju o radu. Tako je’, povika masa u glas. Čo’jek koji je rekao istinu o nama, vidi se da je pismen i ‘načitan’, samo odmahnu rukom i napuštajući ovu masu koja je daleko od toga da shvati realno u kakvom je stanju dodade, ‘samo tako nastavite pa ćete vidjeti dokle ćete dogurati’.
Pođoh dalje gradom u kome sam se zatekao i to glavnom ulicom. I sa jedne i druge strane ove ulice desetinama prosjaka i beskućnika ispružili ruke sa natpisima ‘POMOĆ ZA HRANU. Nekoliko osoba su postavile kutije na kojima piše, ‘DONIRAJTE ZA LIJČENJE DJETETA’. I tako, dijelom glavne ulice, na kojem je najviše prolaznika, bezbroj je prosjaka sa ispruženom rukom.
Krenuh dalje gradom kontraverze i milionera. U centru ovog grada na velikom bulevaru se sakupila ogromna masa ljudi. Ispred njih je govornica ukrašena sa cvijećem i okačenim zastavama. Zaključih, na osnovu parola i kolorita na govornici, da se radi o predizbornom skupu. Za govornicu izađe veoma mlada muška osoba i poče svoj govor, ‘Narode, građani i seljaci, obraćam vam se kao sadašnji politički i državni vođa u povodu predstojećih izbora u našoj državi i u našem gradu. Mi, tj naša stranka, smo uz vas i sa vama. Znate i sami da smo do sada dosta toga uradili za vas. Nadamo se da ćete nas i dalje podržati u našim aktivnostima sa kojima ćemo vam obezbijediti logodan život bez rada i muke. Mi, ako nas izaberete na predstojećim izborima ćemo vam obezbijediti socijalnu pomoć. Permanentno ćemo kukumakati pred međunardnom zajednucom za razne vidove pomoći. Omogućičemo vam da se ne mučite oko pohađanja škola i učenja raznih i dosadnih nauka. Moći ćete veoma lako u svim našim školama i na fakultetima kupiti veoma jeftino diplome za sve struke. Sa tim diplomama moći ćete raditi u državnim ustanovama i biti direktori privatnih preduzeća. Što se tiče kulturno-zabavnog života, sedmično ćemo vam organizovati koncerte turbo-folk pjevača i pjevačica. Vaš život sa nama bit će prava bajka i uživancija.Tako je’, zaurla masa uz gromoglasan pljesak. ‘Živio ti nama i bio nam vođa makar još sto godina’. Čim završi svoju besjedu ovaj mladi govornik iz jedne manje grupe ljude uskoči na govornicu čovjek omanjeg rasta već u zrelim godinama i poče govor, ‘ljudi i narode, pa zar slušate ove nakarade koje iznosi ovaj mladi čovjek, pitam se samo, gdje i kako se je izverzirao za ovo što je ovdje iznio. Zar vam nije jasno da ćete sa takvom politikom koju on zagovara otići ravno u životnu provaliju. Rad, obrazovanje, prosvijećenost i kultura moraju biti naše životno opredijeljenje. Ja predlažem da biramo one vođe koji će te vrijednosti njegovati’. Skoro da i nije završio svoju besjedu ovaj fini čovjek a ono masa se obrusi na njega, ‘tjerajte ga sa govornice, on nama da priča o životu kao da mi ne znamo šta je život. On kudi našeg vođu, treba da ode kod njega na kurs o životu’. Pored pogrde koje uputiše prema ovom čovjeku koji život shvata realno, počeše ga gađati kamenicama i grudvama zemlje. Čovjek jedva izvuče živu glavu sa govornice.
Umoran šetajući gradom kontraverze i milionera i vidjevši sve ovo što sam vam opisao, sjedoh da se odmorim na jednoj klupi u parku koji nije pretvoren u parking za auta. Odmarajući se razmišljam, da li je moguće da u državi Boherciji živi takav narod koji podaništava sam sebe.
Selimović Edhem Edo