Planinarska društva


Udruženja građana planinarska društva kod nas su, kako reče jedan planinar, Društva Jednog Lica (DJL): U pravu je. U većini ovih društava, pojedinci su na čelu decenijama. Ono jest da na skupštini ovih udruženja se imenuju organi upravljanja; Upravni odbor, Nadzorni odbor i drugi. Problem je u tome što prijedlog za članove ovih organa predlaže stari saziv Upravnog odbora i to uglavnom, predlažu se članovi koji su bliski starom predsjedniku Upravnog odbora, t.j. Planinarskog društva. Prijedlozi starog saziva Upravnog odobras glatko prolaze na skupštini, jer sve se to dobro unaprijed pripremi, angažuju se svoji ljudi koji će sve ovo praktično sprovesti. Ako neki od članova skupštine, odnosno planinarskog društva pokuša da predloži nešto što je izvan predhodno urađenih prijedloga, biva grubo napadnut i vrijeđan.
Zbog toga su česte svađe i neslaganja unutar Planinarskih društava. Ima situaciju da u određenim ovim društvima je dolazilo i do fizičkih obračuna između članova istog planinarskog društva.
Praksa je da se Predsjednik Upravnog odbora Planinarskog društva veže za ljude iz vlasti, politike i osoba koji svojim odlukama mogu doniratii sredstva za uređenje objekta; planinarski dom i pomoćnih objekata oko doma. Ovi objekti obično služe kasnije za trezvenke i pijanke kako članova društva tako i drugih socijoloških skupina iz sfere vlasti, policije i drugih.
Članovi naših planinarskih društava su starije osobe koje nisu sposobne za ozbiljnije planinarske ture. Većina ih je naklonjena konzumiranju alkohola, tako da njhovi rusaci obiluju sa mesom i alkoholnim pićima a ne planinarskim potrepštinama. Imaju slabu odjeću i opremu koja nije primjerena za planinarenje. Oni, ustvari nisu planianri, oni su članovi planinarskog društva.
U kodekesu ponašanja i časti planinara BiH navodi se da se izbjegava prekomjerna upotreba alkohola i neprikladno ponašanje, posebno u planinarskim domovima, link;, https://bracobabic.wordpress.com/2020/09/09/kodeks-ponasanja-i-casti-planinara-bih
Međutim ovog pravila se kod nas ni jedno Planinarsko dxruštvo ne pridržava.
Bio sam svjedok neprimjerenog ponašanja pojedinih, takozvanih planinara, u planianrskim domovina. Nažalost, većina, ne planinara već, članova planinarskih društava su agresivni pogotovu kada ih obuzme alkohol. Bio sam prisutan na skupštini jednog društva kada su u toku skupštine na stolovima bile flaše sa alkoholom i pojedinci su konzumirali alkohol kao da se nalaze u nekoj kafani a ne na skupštini. Što je najgore, bili su već u pripitom stanju. Kada sam stavio primjedbu da nije uredu konzumirati alkoholo u toku održavanja skupštine, jedan od članova društva je ustao i iz ruksaka izvadio novu flašu sa alkoholom i stavio je pored sebe na sto. U toku rada te skupštine a na moju diskusiju jedan od ovih članova planinarskog društva mi je dobacio tako neumjesnu upadicu koja je bila skoro fašisitičkog karaktera.
Ovakvi članovi planinarskog društva koriste se od strane predsjednika planinarskog društva za glasanje prilikom novih izbora.
Zbog ovakvakog stanja u planinarskim društvima kod nas, mlađi ljudi, intelektualci i profesionalni planinari učlane su u ova planinarka društva, ali kad vide kako je stanje u ovim društvima, odmah napuštaju ta društva i samostalno planinare.
Na području Tuzlanskog kantona malo je pravih planinara a među prvima i najaktivnijima su: Omerović Hazim iz Tuzle, Ivica Piljić Pilja iz Banovića i Avdić Bego iz Banovića.
Ja sam jedan od najaktivnijih planinara na području opštine Živinice. Za period od jednu godinu dana šetnjom i planinarem prepješačim oko 1200 km.
Što se tiče finansijskog poslovanja planinarskih društava, predsjednik upravnog odbora raspolaže sredstvima kako on hoće bez adekvatnih kontrola. Ono jeste, formira se nadzorni odbor kao tijelo skupštine društva koji ima obavezu da vrši nadzor nad finansijskim poslovanjem. Taj nadzorni odbor je samo proforme, jer za članove ovog odbora biraju se svoji ljudi, članovi društva koji veze nemaju sa finansijskim poslovima. Takođe, eksterne kotrole nikad ne zalaze u ove organizacije da izvrše kontrolu finansijskog poslovanja, smatrajući da se radi o manjim iznosima novčanih sredstava i da nema potrebe vršiti kontrolu o sticanju i utrošku tih sredstava. Međutim, ne radi se o manjim iznosima finansijskih sredstava. Prihodi planianrskih društava su: članarine, donacije, uplate iz budžeta društveno političke zajednice i sredstva od zakupa objekata u vlasništvu ovih društava. Iznos prihoda može biti desetinama pa i stotinama KM.
Pravdanje nekazanitog utroška sredstava se najlakše prikazuje kroz uređenje planinarskih staza. Očiti primjer nezakonitog raspologanja novčanim sredstvima kod jednog planinarskog društva je uređenje staze koje je koštalo desetinama hiljada KM. Na toj stazi izvršen je maji obim radova; pomjeranje kamenja sa puta, na nekoliko mjesta uklonjena trava i trnje sa puta i postavljeno nekoliko drveća za prelaz preko šumskih potočića.
Naravno, na početku staze je postavljena velika tabla na kojoj je bombasto napisano; relacija ove staze, njena dužina i drugo.
Kako je sve ovo urađeno može se zaključiti po tome, da ova staza više ne postoji.
Da bi sve bilo ‘čisto’ ovi ‘kreativni investitori’ su se pobrinuli na lijedeći način: formirali su komisiju za kontrolu utroška sredstva i to od osoba koje donose odluke o utrošku tih sredstava.
Naravno, oni koji ovako rade, računaju da se niko iz ekstrne kontole neće pentrati po većim nadmorskim visinama i gledati šta je sve konkretno urađeno za velike novce.
A što se tiče nadzornog odbora planinarskog društva, on je interni kontrolni organ koji je u praksi podređen predsjedniku planinarskog društva a ne skupštini društva, i on će napraviti izvjeđtaj o toj investiciji po želji predsjednika društva.
U slučaju da nadzorni odbor ne napravi kontrolni finansijski izvještaj po želji predsjednika društva, bit će ekspresno smijenjen i imenovan novi koji će napraviti izvještaj po želji predsjednika.
Uglavnom u planinarskim društvima ne važe zakonske i podzakonske norme već važe pravila koja donosi predsjednik upravnog odbora.
Da je to tako, vidi se po tome, da predsjednici upravnih odbora, odnoisno planinarskih društava, na toj poziciji ostaju, decenijama.
(Selimović Edhem Edo)