Poslodavci i plate radnika

Nedavno je vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela odluku o podizanju najniže plate radnika na 1.000 KM. Ova odluka, iako je pravi pomak prema većem standardu za radnu snagu, izazvala je burne reakcije poslodavaca. Oni su se usprotivili ovoj odluci, tvrdeći da je plata previsoka za radnike u BiH. No, prava istina je da su poslodavci, kroz godine, svojim politikama niskih plata, loših radnih uvjeta i nebrige za razvoj radne snage, doveli do trenutnog stanja na tržištu rada.
U BiH danas, nažalost, imamo ozbiljan problem sa odlivom radne snage, naročito mlade i stručne radne snage, koja se, zbog niskih plata i loših uvjeta, odlučuje potražiti bolje mogućnosti na Zapadu. Poslodavci koji su godinama poslovali na temelju jeftine radne snage, sada plaču nad činjenicom da nema dovoljno radnika. Međutim, njihova je odgovornost u tome što su dosad ulagali minimalno u svoje radnike i radnu snagu općenito, kako bi ostvarili što veću dobit.
Većina poslodavaca u BiH godinama je ignorirala činjenicu da plata ne može biti najniži trošak na kojem će sve stajati. Tako su sebi omogućili bogatstvo, gradeći luksuzne dvore i vile, vozeći najskuplje automobile, kupujući diplome i udružujući se s političkom elitom. Ova koncentracija bogatstva u rukama malog broja ljudi imala je ozbiljne posljedice po cijelu ekonomiju BiH. Naime, niska plata nije bila samo problem za radnike, već i za razvoj privrede uopšte.
Nedostatak odgovarajuće nadoknade za radnike doveo je do toga da mladi ljudi, sa diplomama u rukama, nisu vidjeli mogućnost rasta i razvoja u BiH. Poslodavci nisu ulagali u modernizaciju tehnologije, ni u obrazovanje svojih radnika, niti u unapređenje radnih uvjeta. Zbog toga danas BiH nema potrebnu infrastrukturu za razvoj novih industrija i tehnologija. Stručnjaci iz oblasti informatike, robotike i vještačke inteligencije odlaze u razvijene zemlje, gdje su plaćeni za svoja znanja i vještine, čime dodatno doprinosimo opadanju konkurentnosti naše privrede na globalnom tržištu.
Sada kada su najniže plate postavljene na 1.000 KM, poslodavci su suočeni sa stvarnošću: neće moći zapošljavati radnu snagu ako ne ponude adekvatne uvjete i plaće. Ovaj pomak odražava minimalnu potrebnu cijenu rada, koja će omogućiti radnicima barem osnovnu egzistenciju. Međutim, to nije dovoljno. BiH mora uložiti u tehnološki napredak i obrazovanje, stvoriti tržište koje će cijeniti kvalifikovane radnike i omogućiti im da ostanu ovdje i doprinose rastu i razvoju ove zemlje.
Poslodavci koji se protive povećanju najniže plate trebaju se zapitati kako će poslovati u budućnosti, jer samo kroz pravednu raspodjelu dobiti i ulaganje u radnu snagu mogu izgraditi održiv poslovni model. Iako razumijemo da za mnoge male poslodavce može biti teško podnijeti povećanje najniže plate, dugoročno gledano, to je šansa da se poslovanje modernizira, da se stvori konkurentno tržište rada i privuče nova radna snaga.
Na kraju, moramo priznati da je ovo samo prvi korak. BiH treba izgraditi ekonomiju koja je zasnovana na stručnosti i inovacijama, a ne samo na jeftinoj radnoj snazi. Ako želimo da naša zemlja napreduje, moramo početi ulagati u radnike, u obrazovanje, u tehnologiju i, naravno, u održiv razvoj. Samo tako možemo stvoriti temelje za ekonomiju koja neće biti temeljena na iseljavanju radne snage, nego na njenom zadržavanju i usmjeravanju prema napretku.
(Selimović Edhem Edo, www.rurip.com)