Sinovi radnih koleginica

Naš narod ima običaj vezati sudbinu za status neke osoba u društvenoj zajednici. Sa tim se ne bih, nikako, složio. Kod nas, u društvenim odnosima koji nisu ni kapitalistički a ni socijalistički, važe pravila, da nema nizašto pravila.

Dvije radne koleginice koje su radile u jednoj državnoj ustanovi imaju sinove. Kod jedne koleginice sin živi na visokoj nozi i dobro se snašao u društvenom uređenju u kome nema pravila. Osnovni posao mu je da radi prljave poslove za svog poslodavca, u daljem tekstu gospodara, da o svemu šuti, da bez pogovora izvršava sve želje svog gospodara i da nikad ama baš nikad nema ni o čemu svoje mišljenje. Posebna zadaća ovog ‘uspješnog sina’ je da siječe glave slabim, nejakim i sirotinji a sve po želji njegovog zlog gospodara.
Za ovaj ‘složeni’ posao ‘ gospodar ‘uspješnog sina’ nagrađuje obilato, mješinama vina, jagnjećim pečenjem, dukatima i raskošnim dvorima. ‘Uspješni sin’ zadovoljno trlja ruke i kad mu neko od ovih kojima siječe glavu i noge ukaže na njegove nečasne rabote, on samo odmahne rukom i kaže:
— nije do mene, oni hoće tako.

Ovaj ‘uspješni sin’ je strašno mrzovoljan, arogantan, Nije sposoban voditi normalni dijalog sa drugim. Mora biti sve po njegovom. Ako nije tako, anda on krene sa izlivom prostakluka.
Polako ali sigurno ovaj ‘uspješni sin’ postaje psihijatrijski slučaj.

Sin druge koleginice živi pošteno od svoje plate. Ima divnu porodicu. Skroman je i prihvata život realno. Uspješno rješava sve životne probleme. Aktivan je kako na radnom mjestu gdje je zapsolen tako i na svom imanju i u svom domaćinstvu. Divan je kao čovjek. Razgovoran. Sa njim se može pričati o svemu i svačemu. Tolerantan je. Pažljivo sasluša sagovornika pa onda daje svoje mišeljenje. Miran je i tih. Odmjeren. Odaje osobu koja je sigurna u sebe.

Uporedićemo ove dvije osobe sa stanovišta njihovog budućeg života i djelovanja. Prvu osoba t.j. ‘uspješnog sina’, možemo uporeditit sa tvorom iz one basne, kada je tvor lizao turpiju kaja ide ovako: lizao tvor turpiju. Obzirom da je površina turpije bila oštra, iz jezika mu je tekla krv, Kako je sve više tekla krv iz tijela tvora, on je sve žešće lizao turpju, smatrajući da mu turpija pušta ukusni sok. Na kraju je to platio glavom.

Drugi sin koleginice živi normalni život i pred njim je dugovječan i srećan život. On radi pošteno svoj posao i ne ugrožava nikog.

Eto, što rekao naš narod, što ti je sudbina.

(Selimović Edhem Edo)