Život običnih građana u haosu ekonomskih turbulencija

Svjedočimo vremenu u kojem svakodnevni život prosječnog građanina postaje sve teži i neizvjesniji. Enormni rast cijena osnovnih prehrambenih artikala, manipulacije trgovaca, niske plate radnika, i opšti haos u društvu oblikuju stvarnost koja je, čini se, prilagođena interesima vladajuće oligarhije.
Enormni rast cijena i trgovinske manipulacije
U proteklim godinama, cijene osnovnih prehrambenih artikala, narasle su do neslućenih visina. Poskupljenja se pravdaju globalnim ekonomskim krizama i ratovima, ali ne možemo zanemariti činjenicu da trgovci često koriste situaciju za dodatni profit. Manipulacije poput smanjivanja pakovanja uz zadržavanje iste cijene, navođenje lažnih akcija i prodaja proizvoda blizu isteka roka trajanja postali su svakodnevna praksa. Na kraju, najveći teret ove pohlepe pada na leđa potrošača, koji jedva sastavljaju kraj s krajem.
Plate koje ne pokrivaju osnovne potrebe
Radnici u privatnim kompanijama, osim u rijetkim izuzecima, suočavaju se s niskim primanjima koja ne prate rast troškova života. Prosječna plata u mnogim sektorima jedva pokriva osnovne troškove poput hrane, režija i goriva. Uz to, radni uvjeti su često loši, a prava radnika zanemarena. Privatni sektor, umjesto da bude motor razvoja nacionalne ekonomije, često postaje simbol izrabljivanja i ekonomske stagnacije.
Nacionalna ekonomija u pogrešnom pravcu
Umjesto ulaganja u industriju, inovacije i domaću proizvodnju, ekonomska politika se sve više oslanja na uvoz, što dodatno ugrožava lokalne proizvođače i povećava zavisnost od stranih tržišta. Subvencije za poljoprivredu su minimalne, dok je administracija pretrpana, a korupcija na svakom koraku. Posljedica ovakve strategije je da nacionalna ekonomija stagnira, dok sve više mladih ljudi napušta zemlju u potrazi za boljim životom.
Društveni haos u korist oligarhije
U ovakvim uvjetima, društvo se sve više polarizuje. Jedna manjina, povezana s vladajućim strukturama, uživa u luksuzu i beneficijama, dok većina građana preživljava. Haotično stanje u kojem nema jasne strategije razvoja, pravne sigurnosti niti socijalne pravde idealno je za oligarhiju koja upravlja državom. Njima odgovara pasivno društvo koje nema snage niti volje za promjene.
Šta dalje?
Ovakvo stanje ne može trajati unedogled. Potrebna je ozbiljna promjena, ali ona mora doći odozdo – iz naroda. Građani moraju zahtijevati transparentnost, veću kontrolu nad tržištem i pravičnu raspodjelu resursa. Bez solidarnosti i aktivnog angažmana zajednice, teško je očekivati napredak.
Vrijeme je da prestanemo biti taoci loše politike i pohlepnih interesa te da gradimo društvo koje radi u korist svih svojih članova, a ne samo odabrane elite.
(Selimović Edhem Edo, www.rurip.com)