Znanje i zvanje
Znanje i zvanje dva su ključna aspekta koji često idu ruku pod ruku u našim profesionalnim životima. Dok znanje predstavlja skup informacija, vještine i razumijevanja koje stičemo kroz obrazovanje, iskustvo i učenje, zvanje se odnosi na formalnu potvrdu ili priznanje naših sposobnosti u određenoj oblasti.
Znanje je osnova na kojoj gradimo svoju karijeru i postajemo stručnjaci u određenim oblastima. Ono obuhvaća teorijsko znanje koje stičemo kroz školovanje, ali i praktične vještine koje razvijamo kroz radno iskustvo. Sve se više naglašava važnost kontinuiranog učenja kako bismo ostali relevantni i prilagodili se promjenama u svijetu rada.
Znanje nam omogućuje da donosimo informirane odluke, rješavamo probleme i obavljamo zadatke s većom učinkovitošću. U današnjem brzom tempu života, sposobnost da brzo apsorbiramo, analiziramo i primjenjujemo novo znanje postaje od ključnog značaja.
S druge strane, zvanje predstavlja formalno priznanje ili certifikaciju naše stručnosti u određenoj oblasti. To može biti diploma stečena na fakultetu, licenca koju smo stekli nakon prolaska posebnog ispita ili certifikat koji smo dobili nakon završetka specifičnog školovanja ili tečaja.
Zvanje može biti ključno za napredovanje u karijeri i otvaranje novih mogućnosti. Ono također pruža povjerenje klijentima, klijentima ili poslodavcima da smo kompetentni i kvalificirani za obavljanje određenog posla.
Važno je napomenuti da znanje i zvanje ne idu uvijek zajedno. Postoji mnogo primjera ljudi koji su stekli zvanje, ali nemaju pravo znanje i vještine potrebne za obavljanje određenih poslova. S druge strane, postoje i oni koji su samouki stručnjaci u svojoj oblasti, ali nemaju formalno priznanje ili zvanje.
Kod nas se veoma lako stiču zvanja. Ta zvanja u većini slučajeva ne prate i znanja. Pojedinci u našem društvu veoma lako stiču zvanja. Ti pojedinci su iz vladajuće elite, rukovodioci preduzeća u državnom vlasništvu i rukovodioci i vlasnici priivatnih preduzeća, odnosno, ‘parali ljudi’.. Pojedini profesori sa naših univreziteta, omogućuju ovoj eliti, da veoma lako stiču fakultetske diplome, magisterije I doktorate. Za uzvrat, ovi takozvani akademski građani bez znanja, bogato nagrađuju svoje mentore akademskih zvanja.
Sticanje akademskih diploma na ‘lijepe oči’ razara naše društvo I vodi ga u mračni ponor neznanja I haosa. Državni organi bi trebali biti dosta aktivniji u suzbijanju ove pošasti.
Selimović Edhem Edo, www.rurip.com