U romanu Nas niko nije pitao, Jovan Trivić pokazuje da zna razmišljati, da se krajnje pozitivno odnosi i prema najtragičnijim i najcrnjim ljudskim sudbinama, ličnostima i događajima na našim prostorima – u Tuzli i njenoj okolini – u prvoj polovini 90-ih godina 20. vijeka. To je bitan preduslov za uvjerljivo, vrijedno i sugestivno pisanje.
Bogato životno iskustvo, posebno profesionalno ljekarsko, decenije odnosa sa ljudima, neposrednost i naglašena ljudskost, još važniji su uslov za to da se literarni iskaz pretvori u štivo koje plijeni pažnju. Nas niko nije pitao je, stoga, jedna vrsta epopeje, bazirana na ličnom viđenju, ali i na univerzalnim, generalno dragocjenim načelima pokušaja raskrinkavanja ugroženosti humanosti, brisanja ljudskosti, izopačenja morala, obezvrijeđenosti čovjeka i obesmišljenosti principa normalnih, civilizovanih odnosa među ljudima. Iz svake od priča, koje čine mozaični kaleidoskop ove knjige, dalo bi se izvući dovoljno pouka i lekcija o tome šta je konačan saldo borbe dobra i zla, crnog i bijelog, ispravnog i naopakog. I koliko je to u korist ili na štetu čovjeka.
Promotori romana su Zlatko Dukić i Mehmed Đedović./Glas TK/