Tomislav Andrić:Balada o prijateljima i dragim ljudima
Sudeći prema broju naših sugrađana koji su se minulih decenija i godina raselili širom regiona i svijeta,Živinice su jedan veliki grad.Mnogi od njih su uspješni, osnovali su porodice i nastavljaju svoj sadržajan život.Ipak, zavičaj se nikada ne zaboravlja i povremeni susreti puni su emocija.
Naš sugrađanin Tomislav Andrić odavno je u dalekoj Australiji, piše pjesme, ima izdatih knjiga.U pjesmama piše razne tematike, ali ovih dana iz njegovog pera pojavila se pjesma o dragim i posebnim ljudima koji su nas zauvijek napustili.O tome Tomislav Andrić kaže:
“Puno nas je dragih ljudi napustilo ove godine. Kad čujem vijest da je neko otišao da ‘ore nebeske njive’, ja prvo opsujem pa se onda latim stihoklepanja, pa je toplo preporučujem da se pročita!, kaže nam Andrić i evo u nastavku te tugaljive pjesme!
BALADA O PRIJATELJIMA I DRAGIM LJUDIMA
Svijet mi na tren postade ružno mjesto,
kada me je napustio moj prijatelj drag;
nestao je tiho, kako je i živio –
ali je u mom srcu ostavio trag.
Dragi ljudi su svijetli dijamanti,
i uvijek su tu kad’ ti se svijet sruši;
dragi ljudi su rod čak i ako rod nisu –
rod koji izabereš samo po duši.
I nije bitno šta imamo već koga,
našao je blago ko prijatelja ima;
tajna života? to su tvoji prijatelji –
podijeli radost i tugu sa njima.
Bili smo jedna duša u dva tijela,
prijatelju najbolji si, znaš da to jesi;
i kad ne budeš više tu želim da to znaš –
ja ću te čekat’ na poznatoj adresi.
Kada vas se sjetim ja se nasmiješim,
pravo prijateljstvo, ono nema cijene;
i nijedno prijateljstvo nije slučajno –
rek’o je neko pametniji od mene.
Život nas melje, broji nam udisaje,
i niko ne zna što ta propalica sprema;
prijateljstvo liječi prijatelji moji –
gdje god da ste za nas rastanaka nema.
Sa prijateljima smo bili i glupi,
neobuzdani i pijani ali svoji;
život bez prijateljstva, taj život je ništa –
jer život bez prijateljstva ne postoji.
Sve nas je nevolja često testirala,
i bacala k’o brodove nemirno more;
izašli smo jači, naučili lekcije –
jer znali smo da je moglo bit’ i gore.
Sa vama ni jedan put nije bio dug,
jer to su bila ljepša i bolja vremena;
počivali u miru i ko zna, vidimo se –
kad i moja karta bude izvučena./Tomislav Andrić/