ŽiviFest:Osvrat na predstavu”Ja od jutra nisam stao”
-Bosanski kulturni centar Živinice, Prvi Živifest – Medjunarodna Revija kazališta 21.X – 29. X 2021.godine
Iz Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru u Živinice je stigla predstava „ Ja od jutra nisam stao „ hrvatske dramatičarke Une Vizek, u režiji Dražena Krešića, dramaturg je bio Dario Bevanda, scenski pokret i koreografiju potpisuje Ena Kurtalić, igraju:
Mario Knezović, Ivo Krešić, Dražen Pavlović, Ivan Skoko i Jelena Kordić Kuret.
Praiizvedba je bila prije par sezona u Satiričkom kazalištu „ Kerempuh „ u Zagrebu, režirala je Nana Šojlev, predstava je čak osvojila nagradu za najbolji dramski tekst „ Fadil Hadžić „.
No, to je bila sasvim neka druga predstava, u Mostaru je pristup bio nekako pomaknut, iščašen, kao da se izgubio onaj prvotni dramski narativ o kome autorica kaže:
„ Ova drama je jednako maskulinistička koliko i feministička. Ona je humanistička, i priča o nepravdi, kome god da se ta nepravda dešavala. Činjenica je da čovjek bolje vidi nepravdu koja se dogadja njemu, nego onu koju on čini drugima, tako da svi pišemo ono što vidimo, što nas boli”.
Redatelj pak, u programskoj knjižici predstave, ovako čita dramski rukopis Une Vizek:
„ Una Vizek odlučila je napraviti jedan zanimljiv dramski eksperiment. Ona je zamislila kako bi bilo da je sve obrnuto: da u ovom svijetu nisu dominantni muškarci nego žene, da one drže vodeće pozicije i imaju bolje plaće, da se lakše školuju i lakše zapošljavaju. Da muškarci ćube kući na porodiljnom, kuhaju, čiste i čuvaju djecu…Ovaj komad eksponira nas svakodnevici koja je možda pomalo hororična, ali pritom nas malo i zabavlja…“
Tu negdje, izmedju horora i zabave, Mostarci smještaju svoju predstavu, umotanu u nepregledne količine vune, taj kazališni znak i vrstu stilizacije kroz koju se kreću junaci ove igre dramaturg Dario Bevanda ovako objašnjava:
„ Njihovi kostimi – predimenzionirane brade i moderne trenerke – predstavljaju skoro karikaturalan izraz maskuliniteta, u kojem nekada prepoznajemo suvremenog muškarca, a nekada njegov arhetip, a vuna i preslica koja neumoljivo radi i nakon što se svjetla na kraju predstave ugase simbole svijeta zapretenog u status quo patrijarhata.
„ Problem nastaje kada kazališni znak, bez da je to za život predstave neophodno, postane sam sebi svrha, kada prekrije sve ono što bi taj projekt trebao kazališno donijeti, iz tog labirinta teško je neokrznut izići./Mladen Bićanić/
Napomena:ŽiviFest se nastavlja večeras kada ćemo vidjeti rvije predstave:Dramu “Amerika”, Pozorišta D21 iz Praga biće odigrana večeras u 17 sati, a već od 20 sati nastupaju glumci u drami “Ivanovo samoubistvo”, Gradskog pozorišta Semberija, u terminu od 20 sati.