Nogomet:Razgovor sa živiničkim Peleom…
Jedan od najboljih fudbalera Slavena svih vremena svakako je Rasim Šahinpašić.Često ga viđamo u gradu i rado razgovara u šaljivom stilu sa poznanicima, rado se sjeća i nogometnih dana i velike slave koju je stekao.
Rasim Šahinpašić je igrao lijevu polutku, što znači da je na dresu bila brojka 10.Ta brojka se podudara prvo sa svjetskim asom broj jedan,Peleom, a nešto kasnije, takođe svjetskom zvijezdom, Maradonom.
Za prvi tim Slavena Rasim je debitovao 1.09.1953.godine, sa svega 16 godina, a kopačke o klin okačio je 1969.godine, što znači da je igrao punih 16 godina, nakon čega se posvetio trenerskom pozivu i svoje znanje prenosio je igračima nekoliko ekipa naše lokalne zajednice.
Najsnažnije oružje ovog fudbalera bili su driblinzi i centar šutevi, nakon kojih nije bilo teško postizati golove.Mnogo golova namjestio je svojim saigračima Vladi Holubu, Midi Seferagiću, Slobodanu Karakostiću i drugima o čemu kaže:
“Bile su to moje bravure i finte, a uživao sam u namještanju šansi koje su moji saigrači znalački koristili.Dozvolite mi da posebno pomenem mog saigrača Safeta Gadžu, koji je bio nevjerovatan i igrao je na svim pozicijama, čak i golman je bio.Jedno vrijeme nosio je broj 11, igrajući lijevo krilo bio je najbolji strijelac ekipe u Republičkoj ligi BiH”.
Brojne su uspomene i sjećanja na nogometne godine i Slaven.Zahvaljujući što je iz Banja Luke u Slaven i gard stigao fudbaler Slobodan Bodo Đorđević, fotograf, ostalo je mnogo slika za uspomenu i sjećanje na zlatne godine Slavena.Podsjećamo da je Slaven u sezoni 1964/65.izborio plasman u Republičku ligu BiH i već naredne sezone osvojio prvo mjesto, te stekla pravo učešća u kvalifikacijama za Drugu ligu SFRJ. U odlučujućoj utakmici Slaven je poražen od Rudara iz Ljubije. Tada je ekipu predvodio trener i ujedno igrač Hidajet Tulumović-čak 32 godine je proveo u klubu, po čemu je apsulutni rekorder sa najdužim stažom.
Mada ima mnogo zgoda i nezgoda tokom karijere, Rasim Šahinpašić se posebno sjeća dva događaja:
“Tokom igranja u Republičkoj ligi BiH gostovali smo ekipi Igmana na Ilidži.Već u 35.sekundi postigao sam gol i poveli smo 1:0 i tim rezultaom se utakmica završila.Međutim, na utakmici su par minuta zakasnili naši vjerni navijači Zejnil Hasanagić i Slavko Peći.S nama su došli i noćili u hotelu, a kad smo se vraćali u Živinice i u autobusu komentarisali utakmicu Zejnil je rekao:
“Dobro ste igrali, čestitam na osvojenom bodu, ali iskren da budem mogli ste i pobijediti”!U autobusu je nastao smijeh, a kad smo mu objasnili da smo u ranoj fazi utakmice zabili gol Zejnilovoj sreći nije bilo kraja.Izdvajam i događaj u Bihaću kada smo Jedinstvu dali gol koji sam postigao u 90.minuti.To je bila velika pobjeda protiv jakih Bišćana, slavili smo taj veliki uspjeh, a domaći igrači su plakali i suznim očima napuštali stadion.Takav je nogomet, pobjede i porazi iz nemogućih sitacija, te je valjda zato toliko magije u toj nogometnoj lopti”.
Za amatersku reprezentaciju Sjeveroistočne Bosne Rasim Šahinpašić je odigrao 20 utaikmica i bio je, kao i u Slavenu, asistent broj jedan.Na kraju pomenimo i da je tokom dugog niza godina, a i poslije dobio niz priznanja, o čemu kaže:
“Prije smo nogomet igrali iz ljubavi, ostavljali smo srce na terenu, novaca nije bilo, ali smo imali privilegije pri zapošljavanju i dobivanju stanova.Danas čujem da i u najnižim kategorijama takmičenja ima novaca.Dobio sam mnogo zahvalnica i priznanja, pa mi je tokom rata taj”papir”služio za odlaganje vatre.Žalim što nisam preslikao da imam uspomenu, ali tada nije bilo mobilnih telefona za uslikati, tj.preslikati”, u šali nam kaže popularni nogometaš i ljubitelj Živiničana Rasim Šahinpašić, o kojem bi se moglo još mnogo toga lijepog napisati.Ali, ostavimo to za neku drugu priliku, recimo kad Slaven bude obilježavao 90 godina od osnivanja.
Nekako nam je prošla godina prošla nezapaženo, vjerovatno što je Slaven zapao u najveću krizu od osnivanja.Lane je bilo 85 godina od osnivanja kluba, koji je prvo nosio ime Kroacija, Viktorija, Drvodjelac i konačno od 1948.godine Slaven./Š.G./
