Emirove priče:Stolački cener drugo izdanje

Valter je prije neki dan napravio kalendar utrka na kojima će učestvovati, nepisanim zakonom određeno je da na svim tim trkama uz njega moram biti i ja. Raduje me to s jedne strane što ću uživati u lijepim krajolicima i gradovima, a putovanja s Valterom posebna su avantura. Stolački cener prvi puta je održan prošle godine, bio je to događaj koji je značio puno u mračnom vremenu korone. Tom prilikom upoznao sam dosta divnih ljudi tokom boravka na trci, ali sam opazio i jednu zelenu VW Bubu koja mi se dopala, a koju sam tokom godinu dana odlučio kupiti te sa vlasnikom dogovoriti cijenu. I ona je bila razlog našeg putovanja, ali iz određenih razloga Bubu nismo kupili, nažalost, onda bi tek avantura dobila na značaju, ali eto…

Krenuli smo iz Živinica u petak oko 8 sati, u sastavu Zonić Nermin učesnik trke, Mirzet Halilović zvani Valter učesnik trke, i moja malenkost kao medijska i drugarska pratnja pomenutih.Prvi naš odmor bio je doručak u Kladnju a onda zaustavljanja nije bilo sve do jezera Salakovac, gdje postoji izletište na koje obavezno svraćamo da bi popili kafu.

Uživali smo u suncu i u zelenilu dok su sa visina strišili goli krševi koji su jasno davali do znanja da smo u Hercegovini. Nakon toga nastavljamo do Mostara, gdje odmaramo, a onda u mjestu Hodbina , Valter bere zrele trešnje, to mu je izazov, pa pustim ga neka uživa.

Ubrzo smo u Stocu gdje nas dočekuje Alis Boloban predsjednik UG Kreni naprijed, čovjek koji je na čelu ove stolačke utke, vrijedan, sposoban i gostoljubiv. Čovjek dobre hercegovačke duše, uglađen i prijatan. Čast je poznavati ga. Ujedno veliko hvala što organizuje ovako dobro utrku i što omogući mnogima da spoznaju ovaj divni grad koji očarava svakim svojim uglom.

Ostatak dana proveo sam u šetnji, ranije sam upoznao stolčake ulice u kojima me zadivljuju kuće, bašte, cvijeće i mostići preko Bregave. Šetam kroz hlad drvoreda, a hlad u Herecgovini ima posebnu draž i vrijednost. Slušam šum te rijeke o kojoj su pisali svi veliki pjesnici, gledam slikarske motive koji očaravaju slikare, a ja nažalost nemam vremena da uhvatim dio Stoca na platno, ali hoću nekad. Želim to.

Legli smo dosta rano jer trkači moraju da se odmore, a i ja od dugih šetnji. Ako smo rano legli, rano smo i ustali, Valter je viknuo vojnički :”Ustaj!” i htio ili ne te subote sam se probudio u 5:25. Nakon kafe idem opet u šetnju, ali jutarnju koja je tiha , i pomalo svježa ali kako sat otkucava sve je toplije, tako da je visoka temperatura predstavljala izazov za trkače. Ove godine trčala se trka na 5 kilometara, i na 10 kilometara, Zonić i Halilović su učesinici trke na 10 kilometara. Pratio sam ih na krivinama krećući se prečicama da stignem prije njih da bih se mogao vratiti na cilj kako bih zabilježio prolazak kroz isti.

Nakon trke jela se smokvara, taj divni specijalitet koji je možda nekima glavni motiv za učešće na ovoj trci. Učesnici trke koje sam pratio zadovoljni su rezultatima, Valter je čak 5. u muškoj konkurenciji.Uglavnom pogledajte video u nastavku kako bi vidjeli i više od onoga što sam ja opisao u ovom kratkom tekstu./Emir Nišić/