Feljton: Znamenite bosanske žene (14), Mubera Mujagić

Piše: dr. sc. Suadin Strašević
-Feljton: Znamenite bosanske žene (14), Mubera Mujagić

Književnica i disidentica Mubera Mujagić, rođena je u Sarajevu 29. 09. 1943. godine. Školovala se na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, a Filološki fakultet diplomirala je u Beogradu. Predavala je tadašnji srpsko-hrvatski jezik. Svoju prvu zbirku pjesama objavila je 1973. godine pod nazivom: „Trenutak sa dva postojanja“. Od tada je objavila još tri zbirke pjesama „Budi drveće pod nebom“ Bošnjački institut Cirih 1987., „Kalem moje ruke“ Sarajevo 1995., i „Potop Šutnje“ Sarajevo., 2000.

Njena djela su veoma brzo postala zapažena i prevođena na nekoliko svjetskih jezika. Godine 1984. u Napulju objavljuje Zbirku pjesama „Šutnja kao govor“ na italijanskom jeziku. Za to djelo dobija veliku zlatnu medalju Evropske akademije. Godine 1985. postaje član Akademije i izabrana je među 24 evropska intelektualca, te dobija visoko zvanje konzul akademik za Bosnu i Hercegovinu.

Godine 1986. ponovo je dobitnica značajne nagrade Evropske Akademije. Od senata akademika Evropske akademije, uz titulu akademika konzula za razvoj etičkih i kulturnih vrijednosti naroda Evrope, izabrana je za počasnu ličnost, jedina je iz BiH i bivše Jugoslavije među nekoliko žena svijeta, sa ovim visokim zvanjem. Dobitnica je još nekoliko priznanja Evropske akademije, priznanja Trofej Italije, te posebnog priznanja za esej „Poezija i sloboda“ objavljenog na francuskom jeziku. Njena djela su prevođena, citirana, čitana, te su zastupljena u svjetskim antalogijama. Godine 2003. izabrana je za ženu godine u Americi.

Međutim, njena agonija, progon i anatemisanje od vladajućih struktura, započinje kada se otvoreno i transparetno, počela zalagati za uklanjanje uvredljivih sadržaja iz udžbenika, a posebno Njegoševog „Gorskog vijenca“ i „Smrt Smail age Čengića“ Ivana Mažuranića. Precizno navodeći da takva djela, usljed neadekvatne interpretacije, rađaju mržnju i dovode do netrpeljivosti prema Bošnjacima, a za Bošnjake su krajnje uvredljiva.U Intervju datom begradskom NINU 1985. detaljno je obrazložila i argumentirala svoje stavove. Istovremeno nudeći i druga alternativna djela pomenutih autora. Također se referirala i na mišljenje profesora Aleksandra Kreške koji je zagovarao ukidanje Njegoševog i Mažuranićevog djela u školama.

Nakon toga na Muberu Mujagić se podigla neviđena haranga. Ubrzo je ostala bez posla, usamljena i bez bilo kakvih primanja, na rubu egzistencije. Nije mogla pronaći izdavače za svoja djela. Međutim, Mubera je bila istrajna i nepokolebljiva u svojim pogledima. Akademik, disident, Mubera Mujagić, u teškoj bijedi i neimaštini, zaboravljena i bolesna, umrla je u Sarajevu 27. maja 2008. godine.

(Bilješke: Internet; Leksikon disidenata; R. Mehmedović, Književnica Mubera Mujagić, zaboravljena žrtva komunističkog režima; Wikipedia). /dr. sc. Suadin Strašević/

Poslije pisanja iliti PS.
Kada sam 1999. godine objavio svoju prvu knjigu pod nazivom: „Vjerske prilike u srednjevjekovnoj Bosni i prihvatanje islama na njenom tlu“, poslao sam je, uz prateće pismo, putem prijatelja, Adil-begu Zulfikarpašiću u Bošnjački Institut koji se tada nalazio u Cirihu. Izazvalo je to kod rahmetli Zulfikarpašića oduševljenje; o čemi mi je govorio moj dragi profesor rahmetli Salih jalimam. U međuvremenu, Bošnjački Institut će se preseliti u Sarajevo./dr. sc. Suadin Strašević/