Iz dijaspore:Kod amidže Ede skriveno darivanje

Ovih ljetnih dana bilježimo na području GŽ veći broj naših sugrađana, koji su se minulih decenija otisnuli širom svijeta.Posjeta rodbini i prijateljima je najradosniji događaj, obostrano i to su trenuci za pamćenje, posebno nakon što je pandemija spriječila putovanja unazad dvije godine.

U goste našem sugrađaninu Edhemu Selimoviću stigla je iz Danske bratićka Sabina sa svojom porodicom, koja je veoma uspješna, a živi u Danskoj.

“Isplakao sam se kao malo dijete u svojoj kući, kada smo evocirali uspomene na njenog rahmetli oca Huseina. Husein je relativno mlad umro. Takođe i naš najmlađi brat Huso je umro ne dočekavši duboku starost. Ostao sam ja kao najstarije muško čeljade u Selimovićima, da se patim, živeći ovaj život koji se ne može nazvati životom. Novac i materijalna strana za mene nisu bitni. Ubi me nekultura i prostakluk. Sve je manje pismenih, znanih i prosvijećenih ljudi kod nas. Odoše vani”, kaže nam Edo Selimović.

Hvali Edo svoju bratićku Sabinu koju dugo nije vidio.Kaže da je prava ljepotica i uspješna u svom poslu.Ali ono što je Edhem doživio na ispraćaju svoje Sabine na dubravskom Aerodromu dugo će pamtiti i o tome kaže:

“Rastajući se na Aerodromu “Tuzla”, u Dubravama, bratična Sabina je posegla za svojom tašnom, vadeći svežanj novčanica koje je pružila prema meni. Ja sam joj rekao da taj novac meni ne treba, imam ga dovoljno. Jedva sam uspio da izbjegnem ovaj dar u kešu. Mlađa ženska osoba koja je bila blizu nas, smijala se ovom našem natezanju.
Na kraju, kada smo se pozdravili na rastanku, Sabina mi je rekla- da je znala da ja neću uzeti novac, kao dar od nje, pa je ona u kešu, u kojoj su bili slatkiši kao poklon nama, ostavila novac kod naše kuće, u dnevnom boravku. Kada sam došao kući, provjerio sam. Novac je bio tu. Sabinu nisam mogao stići da joj vratim taj novac”, priča nam Edo ovu zanimljivu priču.

Sabina se mnogo poželjela svog amidže,dugo se nisu vidjeli i željela je da ga obraduje, te je  uspjela u tome.Ali:

“Taj novac ću dati u humanitarne svrhe, za napredak njene porodice, ona je to zaslužila ovom nesvakidašnjom gestom kojom je željela da me obraduje”, kaže nam na kraju ove zanimljive priče naš sugrađanin Edo Selimović./Š.G./