Ko je bio bosanski šejh Kuga ?
Piše: dr. sc. Suadin Strašević
Šejh Kuga, Hadži hafiz Salih Suljić
U trenucima dok iščekujemo ramazan 1445 hidžretske godine, prisjetit ćemo se veoma istaknutog i pomalo zaboravljenog alima, misterioznog bosanskog šejha, hadži hafiza Saliha efendije Suljića (1870-1945).
Osebujna ličnost koja je ostavila duboki trag bio je Hadži hafiz Salih Suljić. Rođen je 1870. godine u mjestu Kuge kod Srebrenika. Završio je Svirac medresu u Gradačcu i hifz oko 1890. godine. Bio je oženjen Fatimom Džambić iz Srebrenika. Službovao je kao mualim i imam u Varešu i u još nekim mjestima u Krajini. Od 1904. godine stalno je živio u Tuzli. Nešto imanja je kupio od Prcića (neki izvori kažu od Mulaosmanovića). Sve do svoje smrti službovao je kao imam Brđanske džamije u Tuzli. Obavio je hadž a zatim devet puta je bio bedel za druge.
Mnogo je putovao, a dok je bio na službi u Varešu stupio je u derviške redove nakšibendijskog tarikata. Bio je vrlo skroman i pružene ruke, te je njegova kuća bila utočište brojnih nevoljnika. Redovno je išao svake godine na dovu u Ajvatovicu, a osim toga činio je kišne dove u Tuzli i njenoj okolini, gdje je prevodio džemat. Bio je prepoznatljiv po svom vanjskom izgledu, oblačenju, pojavi, učenosti i postupcima, pa su ga mnogi smatrali dobrim čovjekom, evlijom i pripisivali mu posebne keramete. Umro je 1945. godine, i prema izričitoj oporuci ukopan je u svom posjedu gdje mu se i sada nalaze nišani. Prema mjestu rođenja (selu Kuge) ostao je upamćen kao šejh Kuga.
Brojni su kerameti koji se vezuju za šejha Kugu a koji su brižljivo sačuvani u predajama. U jednoj od predaja se kaže da mu je prilikom obavljanja hadža kao bedelu, u vremenu između dva svjetska rata, ponestalo novca, što mu se ranije nije dogodilo. Klanjao je istiharu namaz, te mu se u snu ukazala žena čiji je bedel bio, kako sipa vodu u mlijeko. Njezina para je bila haram. Nekako se vratio kući te je ovaj događaj ispričao ženi čiji je bedel bio. Žena je uz kajanje potvrdila njegov san. Puno je putovao, no zanimljivo je, prema predajama, da je viđan na više mjesta istovremeno što su potvrdili brojni ljudi. Jednom prilikom je naišao a jedan čovjek je plastio sijeno. Tom prilikom mu je šejh Kuga dobacio svijeću uz sugestiju da je sačuva-trebat će mu. To večer se kod tog čovjeka porodila žena; a kako nije bilo druge lampe svijeća je pomogla.
Nadalje se pripovijeda da je šejh Kuga javno govorio, sluteći nesreću, da nije dobro da prijestolonasljednik Ferdinand dolazi u Sarajevo. To se i obistinilo; Franc Ferdinand je ubijen u atentatu. U aprilu 1941. godine, zavladao je sveopći strah od rata, neprijateljskih aviona i vojski. Govorilo se tada da će avioni bombardovati Tuzlu. Stanovništvo se tada sklonilo na Vršane, Dolove. Ilinčicu. Šejh Kuga je sa uzvisine Ilinčice naizmjenično naglas učio tekbire i ajete iz Kur’ana, sonornim glasom, punim pobožnog zanosa, razmahivao štapom i neustrašivo pozivao narod da se ničega ne plaši i ne napušta svoje domove. Šejh Kuga je tada, u tim trenucima, djelovao veličanstveno i mistično u isti mah, sa štapom kojim je mahao kao sa britkom sabljom. Dobri šejh Kuga tada je već bio u dubokoj starosti, no oči su mu blistale pune zanosa i hrabrosti. Nastupilo je teško ratno vrijeme, stradanja, bijede i oskudice, no šejhova ratna dova i dalje je bdjela…
Šejh Kuga je bio veoma omiljen i imao je cijenjeno društvo; derviše nakšibendijskog reda, kao što su: muftija Kurt, Alija Kikanović sa Cerika, Salih Vuković iz Poljica, trgovac Ahmed iz Priluka, Mujo Mahmuzić i drugi. Također, prilikom posjeta Ajvatovici odsjedao je kod hadži Ahmeta Alibašića i sina mu Hamida, šejha kaderijskog reda. Šejh Meco mu je bio prisan prijatelj.
Šejh Kuga je veoma često boravio u Priluku i Poljicu. U ovim mjestima je imao cijenjeno društvo derviša i saradnika. Na temelju kazivanja koje mi je prenio uvaženi hadžija Idriz Vuković (sin ranije spomenutog hadžije Saliha Vukovića) saznajemo sljedeće. U kući hadžije Saliha Vukovića u mahali Ugar, u neposrednoj blizini Stare poljičke džamije često je dolazio šejh Kuga. U kući je održavan zikr i ibadet. Obično su prisustvovali: Zaim Strašević, Ahmed Omerkić, Husein Omerinović, Alija Kikanović. Također su dolazili i: muftija Kurt, hafiz Ibrahim Gosić, Džemo Žunić, Azabagić, Rizah Ponjavić kao i mnogi drugi. Hafiz Ibrahim Gosić; o kojem će biti posebno riječi, hadžiji Salihu Vukoviću dao je izun za učenje Delail-l-hayrata. Ta tradicija je nastavljena do danas.
(Bilješke: Vidjeti: Refik Hadžimehanović, Tuzlanski hafizi, 173-191., Takvim za 1983., Predsjedništvo udruženja islamskih vjerskih službenika u SRBiH, štampa Vinkovci 1983., 187-188.; Suadin Strašević, Hadži hafiz Salih Suljić (1870-1945), šejh Kuga, Preporod Islamske informativne novine, broj 08-1186, 15. april 2021., 65.
Vidjeti: Muhamed Jahić, Život počinje sutra, Tuzla 1998, 25-36.
…Napomena: Ratne dove su učene i u Poljicu (1992-1995)…
Zaim Strašević je službovao kao sibjan muallim u mektebu Rasovac u Tuzli. Prema kazivanju njegove unuke, ukopan je kod stare džamije u Tuzli. Bit će po svoj prilici da se radi o Brđanskoj džamiji gdje je službovao i šejh Kuga, op. aut.
Razgovor sa hadžijom Idrizem Vukovićem (1939-2020. godine), obavio sam u julu 2017. godine, sin je hadžije Saliha Vukovića (1907-1986.), op. aut.
Tarikatski časopis, Kelamu’l Šifa, Udruženje građana hastahana tekija Masudija Kaćuni broj 17. proljeće 2008., 9). /Dr. sc, Suadin Strašević/