Ko je bio posljednji prilučki beg?

Piše: dr. sc. Suadin Strašević
-Ko je bio posljednji prilučki beg?
Uz bogato i plodonosno Sprečko polje, Priluk i Poljice bili su žitnica Tuzlanske kapetanije, iz koje su ostvarivani značajni prihodi. Istovremeno ovi krajevi su bili i regrutacioni centar kapetanije. Svakako se podrazumijeva da su tuzlanski kapetan Derviš hadži Hasan-beg Osmanpašić, i njegovi saradnici, često boravili u ovim krajevima. Cijeli kraj je, možemo primijetiti, pogodan i za uobičajene vojne vježbe, logorovanje, ali i za podizanje vojnog tabora; o čemu svjedoče brojni nišani koji se mogu pripisati tadašnjim vojnicima tuzlanske kapetanije. Carski has, kojim je kao emin upravljao kapetan Derviš Hasan-beg, svakako je vojnicima mogao obezbijediti neophodnu logistiku. Blizina carskog hasa Poljice, koji je, sasvim je izvjesno, zahvatao i Priluk i šire prostore, u najmanju ruku, obavezuju emina (upravnika) tog hasa, dakle Derviša Hasana-bega, da vodi računa i iskaže brigu za svakodnevne životne ali i duhovne potrebe stanovništva.
Potvrdu da su Tuzlići, potomci tuzlanskog kapetana, Derviša Hadži Hasana-bega (šejha Hasana), posjedovali zemlje u Priluku i Poljicu, nalazimo u djelu Husnije Kamberovića: „Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine“.
Saznajemo da je od posjeda Tuzlića, Bakir-beg Tuzlić, imao je najznačajniji dio ovih posjeda (24. 376, 632 dunuma), dok je njegova polusestra Šahzija-hanuma posjedovala 513, 736 dunuma.
Begluk površine 1. 262, 403 dunuma (537, 35 dunuma u Husinu, 338, 708 dunuma u mjestu Pasci, i 386, 345 dunuma u Tuzli) Tahira-hanuma Tuzlić, hudovica Bećir-bega Gradaščevića, uvakufila je. Tahira hanuma bila je jedna od najvećih vakifa u historiji Bosne. Za porodicu Tuzlić karakteristično je da je imala znatnije posjede komplekse begluka, dok za kmetska selišta ne postoje podaci o površini i strukturi zemljišta, nego se samo navodi broj. Ukupnih selišta 183, a u kotaru Tuzla 3. Poznato je da je Bakir-beg raspolagao sa 182, a Šahzimet-hanuma sa jednim selištem.
Tahira-hanuma, kćerka Osman-bega Tuzlića, hudovica iza Bećir-bega Gradaščevića, pored ostalog, posjedovala je 225, 74 dunuma u Priluku, 289, 71 dunum u Poljicu, te deset selišta u Priluku i pet u Poljicu.
Tahira-hanuma, umrla je 02. oktobra 1921. godine. Bila je udata za Bećir-bega Gradaščevića, koji je umro prije 1907. godine. Nije imala potomstvo. Iza nje su kao nasljednici, prema odlukama Šerijatskog suda u Tuzli, ostali rođena bratična Hanifa Šahzimet-hanuma, udata za Ćazim-bega Gradaščevića, i sestrična Rašida-hanuma.
Također, saznajemo, da su u begluke porodice Tuzlić u Priluku spadala i: 88, 605 dunuma obradive površine, te 74, 005 dunuma neobradive površine, ukupno 162, 61 dunum.
Početkom XX stoljeća, jedina dva predstavnika starih Tuzlića, koji su imali zemljišne posjede su Bakir-beg Tuzlić i njegova polusestra Šahzije hanuma, udata za Ćazim-bega Gradaščevića.
Bratična i nasljednica Tahire-hanume Tuzlić, bila je Hanifa Šahzimet-hanuma, koja je bila udata za Ćazim-bega Gradaščevića.
Od vremena tuzlanskog kapetana Derviša Hadži Hasana-bega (šejha Hasana), i njegovog upravljanja prostranim carskim hasem, prolazila su desetljeća i stoljeća, a posjedi su pomalo kopnili, da tako kažemo.
O nekada brojnim zemljišnim posjedima starih Tuzlića, potomaka Derviša Hadži Hasana-bega, (vakifa šejha Hasana), danas u Priluku svjedoči tek jedan toponim, pod imenom Selišta, koji se još u narodu naziva i Begovo, a na tom prostoru nikla je i mahala pod imenom Selišta. Posljednji upravnik ovim zemljišnim posjedom, Selištem, bio je sin Hanife Šahzimet Tuzlić-hanume i Ćazim-bega Gradaščevića, Mehmed-beg.
Zadnje godine svog života Mehmed-beg Gradaščević (1909-1975) provodio je u Priluku, nadgledajući Selište koje je naslijedila njegova majka Hanifa Šahzimet Tuzlić-hanuma. Na njegov izričit zahtjev i ukopan je u haremu Stare prilučke džamije, gdje mu se i danas nalaze nišani. Mehmed beg Gradaščević sin Ćazim bega Gradašćevića i majke Hanife Šahzimet Tuzlić hanume, bio je posljednji prilučki beg. Mezar mu je neposredno uz Staru drvenu džamiju koju je sagradio njegov daleki predak po majci; rodonačelnik Tuzlića Derviš hadži Hasan beg Osmanpašić 1735. godine. Uz njegovo ime kao graditelj Stare džamije spominje se i šejh Mustafa, kojega smo identifikovali kao tvrđavnog vojnog efendiju. Ostaje nepoznanica da li su činjenice o Staroj džamiji Mehmed begu bile poznate, međutim i ako nisu, naslućivao je njenu važnost i posebnu povezanost; izričito je oporučio je da se tu ukopa.
Zanimljivo je kazati, da se zadnji posjed Tuzlića; potomaka našega prilučkog vakifa, od nekada prostranog carskog hasa, kojim je kao emin upravljao šejh Hasan, posjed Selišta, nalazi tik uz vakuf stare Prilučke džamije. Upravo ovim posjedom, kao zadnji prilučki beg, upravlja je Mehmed beg Gradašćević. Posjed je naslijedio od majke Tuzlićke.

Bilješke: Tuzlići su ženidbenim vezama bili rodbinski povezani sa Gradaščevićima. Također, brojni posjedi koji i danas nose naziv: selišta, upućuje na begluk Tuzlića. No o tome će biti riječi i kasnije, op. aut.
Vidjeti, Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Sarajevo 2003., 350, 458, 466, i 468. Suadin Strašević, Stara džamija u Priluku, Tuzla 2014., Suadin Strašević, Tahira hanuma Tuzlić, portal Živinice, sjećanja; razgovor sa dragim prijateljem rahmetli dr. sc. Sabitom Begićem.