Lijepi običaji u selu Suha-Živinice

U toku obilaska nekih džemata na TK (klanjanje dženaze umrlim) primjetio sam da Džemat
Suha ima lijepe običaje sa kojima se možemo pohvaliti i koje treba istaknuti.

Nešto što traje više od stoljeća je običaj ispraćanja umrlog na onaj vječni i bolji svijet. Ispred
kuće umrlog , neposredno prije polaska dženaze sakupe se rodbina i prijatelji. Nakon što se
mjesni imam obrati prisutnima prigodnim govorom za ovu priliku, upita za halal umrloj osobi,
tabut umrlog se unosi u vozilo koji će voziti do mjesne džamije u Suhoj ili Turbeta u Suhoj.
Ono što želim istaći je ispraćaj umrlog idući za vozilom na čelu sa mjesnim imamom, od
kuće umrlog do džamije. ( Ovo nije običaj u mnogim džematima na TK) Ispraćaj je
propraćen ćutnjom, bez neke priče u hodu za vozilom. Samo muškarci idu za vozilom do
džamije, žene ostaju u dvorištu umrle osobe. To je veoma pohvalno u poređenju sa nekim
džematima na TK, iz razloga što neke žene nisu adekvatno vjerski obučene, a u pratnji su
dženaze. Tako imamo slučajeva u drugim džematima da žene stoje odma iza ograde gdje se
kopa umrla osoba i svojim ponašanjem privlače pažnju što umanjuje vrijednost dženaze.
Takođe u odnosu na druge džemate na TK, u Suhoj vrlo malo ljudi ostane izvan safova u toku
klanjanja dženaze namaza . Po vjerskom propisima koje većina mještana poštuje, umrlu osobu
spuštamo u mezar na tabutu.

Tabut je muslimanski ležaj za mrtvaca,nosiljka za mrtvaca,nije ni mrtvački sanduk ni
mrtvački  kovčeg kako mnogi prevode. Kod muslimana nema sanduka i ni kovčega. Tabut je
otvorena nosiljka (ležaljka) za mrtvaca – mrtvačka ležaljka u koju se stavlja meit (mrtvac)
umotan u čaršaf; moglo bi se reći to je neki vid polu sanduka bez gornjeg dijela i poklopca.

Ono što se može zapaziti kod posjete našem mezarju kod mjesne džamije u Suhoj je, da
veoma mali broj nišana ima sliku umrlog. To je u skladu sa vjerskim islamskim propisima.
Mi džematlije smo ponosni kako smo uspjeli ispoštovati ovaj vjerski islamski propis.Velike
zasluge za to pripadaju penzionisanom mjesnom imamu hadži- Šabanu ef. Đulović koji je u
toku službovanja upozoravao da je stavljanje slike na nišan u suprotnosti sa vjerskim
propisima. Nije bilo nimalo lako u komunističkom vremenu upozoravati ljude da ne stavljaju
slike na nišan.U komunističkom vremenu mi smo počeli oponašati druge vjere i uvoditi
njihove običaje. Dobro znaju imami iz tog vremena šta znači suprostaviti se idejama koje
podržava ili prećutkuje komunistički režim. Svaka riječ imama izgovorena sa minbera morala
se dobro izvagati prije nego što se izgovori. Postojali su ljudi u safovima džamije koji su
pratili rad imama i podnosili izvještaj valastima. Komunisti su sa velikom pažnjom pratili
zaseok našeg dobrog Ibrahima Derviševića –Abuke , bojeći se da zaživi derviški pokret u
tom zaseoku .

Islamske zajednice u BiH: Nije dozvoljeno stavljanje bilo kakvih fotografija(slik.)na nišane.

Velike, Velike zasluge zato što su sačuvani navedeni lijepe običaji u Suhoj mogu se pripisati
penzionisanom imamu hadži- Šaban ef. Đulović , koji se puno zalagao za sprovođenje vjerskih islamskih propisa u toku službovanja u Džematu Suha. Na nama je da nastavimo
čuvati lijepe običaje koje smo naslijedili i da sačuvamo našu slobodu govora koju danas
imamo, da sačuvamo našu domovinu BiH za koju su život položili naši borci-šehidi.
/Muharemovć Idriz/