Musićki stećak

Ono što znamo o stećcima to je da su oni podizani na grobovima umrlih Bogumila, ali i iznad grobova Pravoslavaca i Katolika, a u jednom periodu postoji određeni prelazni oblik stećka i nišana s kraja 15. i početka 16. vijeka ispod kojih su sahranjivani Muslimani. Ima ih skoro svuda po našim selima, koncentrisani su na istoku i jugu živiničkog područja u konkretnom slučaju, u podnožnu starih srednjovjekovnih gradina, koje do danas nisu detaljno istražene, iako se za neke od njih vjeruje da su čak iz rimskrimskog perioda.

Zanimam se za stećke od šestog razreda osnovne škole, iako sam za njihovo postojanje znao i ranije, pričao mi je Fadil Ćasurović o stećcima u njegovoj avliji kako su se tu nekada davno skamenili svatovi, te pokazao dva uspravna stećka da je jedno mlada a drugo mladoženja, pričali su mi ljudi iz komšiluka kako su oko naših stećaka u Đurđeviku viđali neke nevjerovatne i strašne pojave. Ali od šestog razreda o stećcima sam počeo da učiti u školi, tada se stvorila neka zainteresiranost koja se još uvijek nije ugasila. Gdje god bih šta pronašao o stećcima; novinski članak ili TV emisiju, to sam propratio s naročitom pažnjom, jer sam znao da je u stećku tajna Bosne. Vremenom sam pročitao živiničku monografiju iz 1988. godine (Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju) gdje sam pronašao prve konkretnije podatke o stećcima u mom kraju. Tu je bio podatak da se u Musićima nalazi usamljeni stećak „sarkofag“ nedaleko od džamije.

Od tada bih prilikom svake posjete džamiji pogledom po obližnjim avlijama tražio stećak, ali ga nisam pronalazio. Pitao sam par starijih ljudi koji su mi rekli da tog stećka nema, neki rekoše da je izmješten, a uvijek sam pretpostavljao da je ostatak tog stećka u avliji Safeta Musića, jer je tu bio nekakav čudan kamen. Godinama sam prolazio ispod stećka kojeg sam tražio, tokom tog perioda pročitao mnogo naučnih radova na tu temu, a toliko toga sam i napisao o stećcima, ali nekim čudom na brežuljku kojeg neki zovu „Goletića brdo“ nisam primjećivao stećak, sve dok jedne prilike nisam uključio kameru kako bih snimio dopadljivu štalu koja dominira na tom brežuljku, primijetio sam veći kamen pravilnih dimenzija i zaključio da je upravo to stećak koji tražim.
Otišao sam na lice mjesta i uvjerio se da se radi o stećku sljemenjaku sa postoljem koji je djelimično utonuo u zemlju. On se nalazi na parceli Strnokos označenoj kao K.Č. 849/7 K.O. Đurđevik, što je zapravo voćnjak Džeme Goletića. Postavljen je u pravcu istok-zapad, a udaljen je od musićke džamije oko 100 metara vazdušno. Na sebi nema ukrasa, ali mi se čini da se još uvijek raspoznaju tragovi natpisa, što u budućnosti moram provjeriti. Na sebi ima par manjih oštećenja. Dimenzije stećka su: dužina srednje gornje ivice 169 cm, dužina sa postoljem oko 190cm, visina bez postolja 60cm, visina sa postoljem 70cm, najveća širina 66cm, kose stranice su po 40cm.

I ovaj usamljeni sarkofag u Musićima, jedan je od dokaza života na ovim prostorima, o našem kulturno-historijskom bogastvu. Iz pisanih izvora i predanja se zna da su Bogumili na istom mjestu kao i mi imali svoju bogomolju, a u čijoj je blizini konkretan stećak, što ukazuje da je ispod njega možda sahranjeno neko vjersko lice ondašnjeg vremena. Ovaj usamljeni stećak nalazi se između dvije nekropole stećaka tj. nekadašnje nekropole Vrhpolje (imanje Franje Molana) i nekropole Stupovi (imanje Alije Memiševića). Usamljeni stećak u Musićima još uvijek je svojevrsna tajna, i ljudskom rukom isklesano kameno svjedočanstvo o kontinuitetu življenja u Đurđeviku./Emir Nišić/