Njegovo ime bilo je Mustafa Firaki
Piše:dr.sc.Suadin Strašević
Njegovo ime bilo je MUSTAFA FIRAKI
Mustafa Firaki bio je sin Mula Mustafe Bašeskije (1731-1809). Rođen je u Sarajevu 1775. godine.
Rođenje sina, u svom ljetopisu, zabilježio je slavni hroničar Bašeskija. Poslije očevog preseljenja
na ahiret, Firaki nastavlja pisanje ljetopisa. Na taj način nastala je njegova Medžmua (zbornik).
Firaki opisuje događaje iz Sarajeva i Bosne u razdolju od 1806. do 1813. godine. Njegovi zapisi su
raznovrsni i obuhvataju različite sadržaje. Međutim, u njegovom opusu, posebno se izdvaja
pjesma MAHZAR BOSANSKE FUKARE VISOKOJ PORTI (nastala oko 1827. godine).
U ovoj pjesmi, hrabri Bošnjak Mustafa Firaki diže svoj glas, poput učenog šejha Abdulvehaba
Ilhamije Žepčaka koji je pogubljen 1821. godine. Bosna je u ta vremena bila iscrpljena
dugotrajnim ratovima i u borbi za opstanak. U razdoblju od 1804. do 1815. godine, Bosna je bila
u neprekidnom ratu za spašavanjem teritorija i Bošnjaka u Srbiji. O tim vojnim pohodima,
dragocjeno svjedočanstvo je ostavila i znamenita Umihana Čuvidina.
Godine 1827. donešena je sultanova uredba o ukidanju Janjičara što bosanski prvaci nisu
prihvatali. Tada, po svoj prilici, i nastaje ova pjesma. U pjesmi, nepokolebljivi Firaki, čvrst poput
stijene, izravno se obraća sultanu i Visokoj Porti, pokazujući bosansku odlučnost i stav vrijedan
svakog divljenja. Ne znamo šta se desilo sa Firakijem poslije ove pjesme, ali ga više ne nalazimo u
izvorima. Pjesma (koja to možda i nije; primijetit ćemo) pored neponovljivog poetskog izraza
alhamijada daje i historijsko iskustvo koje je nemjerljivo…
MAHZAR BOSANSKE FUKARE VISOKOJ PORTI
Mahzar piše bosanska fukara,
Ter se mole svoga gospodara,
Gospodara čestitoga cara:
Sultan care, sunce ogrijano!
Pišemo ti sitna arzulaha,
Nu poslušaj i našega hala:
Što imasmo siromaškog mala,
Potrošismo, sunce ogrijano!
Bosna ti je sve serhatu glava:
S jedne strane teče voda Sava,
Su tri strane kaurska je lava,
Za to znadeš, sunce ogrijano!
Ovo nije ništa za besjedi,
Od kako nam postanuše djedi,
Dosti su se napili ijedi,
Od kaura, sunce ogrijano!
Čuvajući rata i krajine,
I po Bosni velike planine,
Oblačeći krvave haljine,
Sultan care, sunce ogrijano!
Da poćutiš velikoga hala:
Ima, care, dvadese godin dana
Nije ti se Bosna nasmijala
Od nevolje, sunce ogrijano!
Upitaj nas što smo i kako smo,
Što imasmo ono i dadosmo,
Sada veće ničice padosmo,
Aman, care, sunce ogrijano!
Svakakvije muka naučili,
Petnaest godin gladim namučili,
Što nas nijesu još crvi točili,
Sultan care, sunce ogrijano!
Tri godine mori nas morija,
Što bijaše zemljica orija,
Sada po njoj poraste korija,
Neka znadeš, sunce obasjano!
Od kako je Bosna postanula,
Nij ovako ona propanula,
Gotovo je posve potonula,
Znaš li za to, sunce obasjano!
Bosna ti se moli i poklanja,
Dovu čini kada namaz klanja,
Od postanka s kaurima ganja,
Za tvoj obraz, sunce ogrijano!
Dvanaest godin bijući šijake
Pogubismo po izbor junake,
Sad him plaču ostarile majke,
Za šehitim, sunce ogrijano!
Petnaest hiljad dali smo šehita,
Za to danas nitko i ne pita,
Koga nije ter da se ne skita?
Čuješ ovo. Sunce obasjano!
Ranjenika-ni haseba nejma,
U kog ruke, u kog noge nejma,
U kog uha, u kog oka nejma,
Sultan care, sunce ogrijano!
Ako ne slušaš ove riči naše,
Ti upitaj Mehmed Selim paše,
Što se od njeg svi dušmani plaše,
Sadriazam, sunce ogrijano!
On je u Bosni mrtve posidio,
Bosanske harekete vidio,
U bosansku vojsku dohodio,
Upitaj ga, sunce ogrijano!