Nur svjetlost iznad stare džamije u Priluku
-Nur svjetlost iznad Stare džamije u Priluku
Piše: Muharemović Idriz
Poslije obavljene dženaze i u prilučkom mezarju, prošao sam sa sjeverne strane stare Prilučke džamije. Bilo je to poslije podne u veoma sunčanom danu. Privukao mi je pažnju lijep prizor iznad stare džamije. Probijale su zrake sunca kroz visoke hrastove i obasjale staru džamiju i munaru. Izgledale su kao svjetiljke po krovu džamije, kao nur svjetlosti iznad ove Božije kuće. Meni taj lijepi prizor nije dao da krenem kući. Ljudi su se razišli, ja sam jedini još ostao u haremu džamije. Inspirisan njenom ljepotom pomislio sam da ovo treba slikom zabilježiti. Sjetio sam se mobitela u džepu i napravio nekoliko snimaka džamije. Prolazio sam sa svih strana džamije razgledajući njenu ljepotu i razmišljao toliko stara , a toliko lijepa „starica ljepotica“. Sjetio sam se riječi dr.sc. Suadina Straševića koji kaže za staru džamiju u Priluku: „Džamija već odavno svojom magičnom ljepotom privlači brojne posjetitelje“. I zaista je tako!
Postalo mi je jasno zašto je profesor Strašević u svojoj knjizi „ Stara džamija u Priluku“ rekao : „Imao sam jedan san; sačuvati našu staru džamiju u njezinoj neponovljivoj ljepoti“.
Ono što istorijski povezuje sela Priluk i Suhu jesu stara džamija u Priluku i Turbe u Suhoj. Graditelji stare džamije u Priluku Šejh Hasan i Šejh Mustafa jesu učitelji dobrog Ibrahima Derviševića -Abuke čiji se mezar nalazi u Turbetu u Suhoj. Ibrahim Abuka je često posjećivao Priličku džamiju, petkom i u vrijeme noćnog zikra vjernika Derviškog reda. Jadna od predaja o Ibrahimu Derviševiću govori da je bio zaslužan za izgradnju stare drvene džamije u Suhoj, na početku IXX stoljeća, koja je na žalost mještana sela porušena početkom 70-tih godina XX stoljeća. Ni tada ni sada u Suhoj nemamo izgrađen stav o značaju kulturno istorijskog materijalnog naslijeđa!
Želio sam, sa vama da podijelim ovu prelijepu sliku koju čuvam u mojoj etno sobi.
(citati iz knjige dr.sc. Suadina Straševića „ Stara džamija u Priluku“)./Sliku i tekst uredio: Idriz Muharemović/