Tragom zaboravljene spomenice

Piše: dr. sc. Suadin Strašević

-Tragom zaboravljene spomenice koju je potpisao Josip Broz Tito

SLOBODA je velika tema i težnja čovječanstva; vječiti san i stalna inspiracija. O temi slobode antički historičar i filozof Tukidit davno je zapisao „Tajna sreće je sloboda. A tajna slobode je hrabrost“. Sloboda je mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja; mogućnost samoodređenja čovjeka. Biti slobodan znači zapravo biti neograničen/nezarobljen.

Ideal slobode je pokretač ljudske aktivnosti i društvenog prosperiteta. Samo slobodna društva i pojednici daju kreativne ideje koje su temelj prosperiteta, u svakom smislu. Pored stvarne fizičke slobode, u razmatranju pojma, važno je istaći i slobodu duha, kao temeljnu, početnu odrednicu. U tom kontekstu Orvel je davno primijetio: „Ako sloboda išta znači, onda znači pravo da se ljudima kaže ono što ne žele čuti“.

Iza Orvelovih misli krije se zapravo osnovni princip demokratije: sloboda misli i izražavanja svugdje i uvijek. Dakako, sloboda se ne poslužuje na srebrnom poslužavniku kao što je to lucidno primijetio jedan nobelovac, već naprotiv, sloboda zahtijeva borbu, aktivizam, i dugotrajne procese izgradnje svijesti o značaju slobode. Povijesno iskustvo čovječanstva nas uči da slobodu od neslobode (fizičkog ili duhovnog ropstva) razdvaja samo nit koju je teško pravovremeno i prepoznati. Ali kada bude jasna; onda nastupa borba hrabrih ljudi.

Na uporni prijedlog urednika portala cijenjenog Šefika Gadže, odlučio sam da ispričam jednu priču o borbi za slobodu. Ona kroz ovaj primjer, zapravo, oslikava cijelu jednu generaciju antifašističkih boraca za slobodu iz vremena Drugog svjetskog rata.

Naime, u mojoj familiji koja je 1814. godine doselila iz Užica u Priluk, postojao je Jakub Strašević. Jakub je rođen 14. juna 1913. godine. Otac mu je bio Hasan i majka Hava; rođena Vuković iz obližnjeg Poljica. Godine 1934. oženio se Hanifom Hasanović iz Priluka  sa kojom je dobio sina Osmana 1938. godine. Po izbijanju Drugog svjetskog rata uključuje se u partizansku jedinicu. Godine 1943. u širem rejonu Javornika/Šekovići, Živinički partizani vodili su teške borbe protiv četnika. U tim borbama na prvim linijama ranjen je gerilac Jakub Strašević, međutim; kako su svjedočili njegovi ratni drugovi, nije se povukao sa položaja nego je, iako ranjen, nastavio borbu. U toj borbi je poginuo. Iza njega je ostala supruga Hanifa i petogodišnji sin Osman (1938-2013). Godine 1950. porodici je izdata Partizanska Spomenica. Upravo nedavni, slučajni pronalazak ovog važnog dokumenta, inicirao je razmisljanje o nastanku ovoga članka.

Partizanska Spomenica se, kao posebno odlikovanje, izdavala istaknutim borcima narodno-oslobodilačkog rata. Porodicama palih boraca je izdavana Partizanska Spomenica palih boraca. Prema zakonu iz 1945. godine, nosioci Partizanske Spomenice uživali su izuzetan ugled u društvu, kao i određena posebna prava. Tako je Jakubov sin Osman, koji se poslije rata sa majkom nastanio u Turiji u Lakavcu,  dobio stipendiju i 1956. godine, uspješno završio Školu učenika u privredi u Lukavcu. Osman se oženio sa Kapetanović Zubejdom 1959. godine, sa kojom je dobio dvije kćerke i sina. Sinu je, po svom ocu; poginulom živiničkom partizanu, dao ime Jakub koji je danas privrednik.

Ime poginulog partizana, Jakuba Straševića iz Priluka, nosioca Partizanske spomenice, uklesano je na spomen obilježju palim borcima iz Drugog svjetskog rata na Karauli u Živinicama. Na spomeniku u Živinicama nalaze se upisana imena palih antifašističkih boraca, koji su bili u raznim partizanskim jedinicima. Ukupno je upisano 134 pala borca.

  1. Tačno pedest godina kasnije, jedna nova generacija hrabrih ljudi stala je na branik slobode… A, na Javorniku su zime bile toliko teške da je noću znalo pucati drveće od zime. Velike nanose snijega valjalo je čistiti iz rovova i tranšeja. A kada dođe proljeće; tranšeje se ispune blatom i vodom, uskakalo se u njih i branila Domovina. Puzalo se kroz plitke rovove i tranšeje, izdubljene rukama pomoću čekića i željeza, u živoj stijeni, na vrletnoj Džebarskoj gradini… Pogled prema dolini i voljenom Gradu davao je neiscrpnu snagu da se istraje u borbi za slobodu, po svaku cijenu. Jesen je na Javorniku bila posebna; danju se smjenjivalo nekoliko godišnjih doba; vjetar je nosio lišće sa gorostasnih bukvi, brojni stećci su spokojno ležali već stoljećima, a sve, sve je bilo na puškomet… /dr. sc. Suadin Straševi
  2. Na slikama unuk Jakuba Straševića/takođe Jakub,dobio ime po djedu/ pored imena svog djeda kraj spomenika Karaula, te Spomenica koju potpisuje lično Josip Broz Tito