Zanimljivosti: “Šerićka” je u Suhoj

„O značaju vodenica govorio je i slikar M. Dedić, koji smatra da su one blago materijalne kulture, on je između ostalog napisao da je slikajući vodenice i pišući o njima, želio da odgovori na pitanje : …šta je to što je čovjek stvorio da mu služi, a da nije ugrozilo njegovu životnu okolinu“. Vodenica predstavlja gotovo savršen izum. Izgledom su vazda privlačile, smještene uz vodu, na mjestima koja privlače pažnju, okružena niskim i visokim rastinjem.
Vodenica Šerićka je smještena na svom mirazu, najljepšoj parceli u Suhoj zvanoj Mlinište , površine 1158 kvadratnih metara. U svom na svom osjeća se sretno kao i sve šerićke u Suhoj. Osjeća se stara ali i ne iznemogla da ne bi mogla raditi. Tri rata je ona zapamtila, tri puta spašavala stanovništvo Suhe od gladi. Kada su vršili procjenu starosti vodenice ,stručni ljudi iz „ZAVODA“ su rekli da je građena u Osmanskom vremenu. Osmanska ljepotica.
Vodenica „Šerićka“ ima 25 poredovnika, po podacima iz„Udruženja poredovnika vodenice“. Moj djed rahmetli Emin Muharemović je imao red u ovoj vodenici, red u vodenici je naslijedio moj otac rahmetli Avdo.
„Red u vodenici“ – Ovaj pojam označava da su „redovnici“ „poredovnici“ svi vlasnici vodenice imali svoj termin koji su koristili za mljevenje žita, pšenice i ostalih žitarica. Najčešće je bilo da je jedan dan u sedmici imao jedan vlasnik vodenice, ili ako je bilo više od sedam vlasnika vodenice, dogovoreno je pola dana u vodenici ( „pola reda“). U prvoj polovini XX stoljeća imati red u vodenici je bilo veoma cijenjeno .
Zabilježeno je da je moj djed po majci Hasan Sarić iz Djaka – Grivice, opština Banovići dao pristanak da se njegova kćerka ( moja majka) uda za mog oca, između ostalog djed je rekao: „Kćeri, dobro je to mjesto za udaju, oni imaju i red u vodenici…..“ (zabilježeno krajem XX stoljeća iz priče mojih roditelja).
Moj rahmetli babo je prodao svoj red u vodenici 60- tih godina XX stoljeća kada je počela elektrifikacija sela, kupio je električni mlin. (Nije cijenio „red u vodenici“ pa da sačuva kao uspomenu koju je naslijedio od svog oca, a toliko mu je pomogla da bude momak na dobrom glasu, pa da se oženi od uglednih ljudi iz Djaka). Sjećam se da sam kao dijete sa 5-6 godina išao na ovu vodenicu sa rahmetli bikom (nenom). Dok sam čekao da bika samelje pšenicu, igrao sam se oko vodenice. Jedna lijepa uspomena iz djetinjstva koja me privlači da kupim red u vodenici od postojećih poredovnika.
Ova vodenica ima posebno atraktivan objekat , pola objekta vodenice je oslonjeno na zemlju na kojem se nalazi ognjište. Nadam se da će ova vodenica ponovo proraditi zahvaljujući njenim poredovnicima, ili mještanima, ili dijaspori ili ako se pojavi neki dobrotvor (Ćaza). Maštam: da će nekada proraditi ova vodenica, da čujemo „pjesmu“ njenog kamenja i osjetimo miris tek samljevenog brašna, da naložimo vatru na ognjištu, da ispod sača ispečemo prohu. Onda u selu odredimo „dan sjećanja na 22 vodenice koje su postojale u selu“. Taj dan održimo našu tradicionalnu „ SUŠKU REPIJADU“,na prostoru-livadi ispred vodenice “Šerićke”, uz naše „KUD MLADOST“, sa udruženjem žana „DAIRE i „SUŠKI BEHAR. (hmmm. proha i repa !!)
A kada to sve zaživi neće to biti mašta nego stvarnost koju ćemo moći pokazati našim dragim gostima iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i šire.
Zadovoljstvo mi je bilo pisati o našim vodenicama u stručnom radu o 22 vodenice u selu Suha: „Spomen na vodenice u selu Suha kao jedno nesačuvano/sačuvano kulturno-historijsko i etnografsko blago“; autor: Idriz Muharemović . Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Tuzla- izdanje 15.)/Muharemović Idriz – Suha/