Zemlja Bosna

U današnjem svijetu ima blizu dvije stotine država. Međutim, samo za Bosnu često se može čuti pojam “Zemlja Bosna”. Otkuda taj izraz koji tako duboko, toplo i neraskidivo, povezuje tlo i narod koji to tlo hiljadama godina nastanjuje i baštini. Još u prvim pomenima Bosne u djelu “De administrando imperio” iz pera bizantijskog cara i historičara Konstantina Porfirogeneta (sredina X stoljeća) spominje se “in horion Bosina”. Pri tome, većina lingvista pojam “horion” prevodi kao “zemlja”. Papski legat Ivan De Casamaris posjetio je Bosnu za vrijeme Kulina bana (1180-1204). U svom izvještaju upućenom prema papskoj kuriji Casamaris navodi “Kulinova Bosna je prostrana devet i više dana hoda”. Bez sumnje ovdje se aludira na tadašnju površinu Zemlje Bosne. Često se na bosanskim stećcima, iz srednjevjekovnog razdoblja, može pročitati epitaf: “Ase ležit…na zemlji svojoj…” Naš istaknuti i neponovljivi Mehmedalija Mak Dizdar (1917-1971) će, u trenucima duboke zapitanosti (ili zabrinutosti) napisati pjesmu “Zapis o zemlji” u kojoj Mak kaže: “Bosna da prostiš jedna zemlja imate…”. Tome ćemo pridodati i stvaralački opus akademika Muhameda Filipovića a posebno njegov epohalni esej o “bosanskom duhu” iz 1967. godine. U našoj historiji od najstarijeg vremena, pa do savremenog doba, nalazimo brojne primjere u kojima se navodi izraz “Zemlja Bosna”. Pored zvaničnih dokumenata iz historije; to je itekako prisutno i u sferi književnosti (usmenoj i pismenoj), kao i u ostalim aspektima duhovnog izraza bosanskog čovjeka. Sve to je jedinstven primjer u svijetu, u kojem se na poseban način, izražava duboko poštovanje prema Domovini i predstavlja najdublju ukorijenjenost naroda u Zemlji Bosni. Ovo slovo o Zemlji Bosni završavamo sa mislima Akademika Muhameda Filipovića (1929-2020): “Morate se držati svoje zemlje i tradicije. Ukopajte se u nju i pustite duboko korijenje. Pogledajte hrast. On je veliko i razgranato drvo, ali ga nikakav vjetar ni oluja ne mogu oboriti jer je duboko pustio korijenje u zemlju na kojoj je iznikao. Tako i mi Bošnjaci treba da spoznamo i da se ukopamo u svoju veliku duhovnu, kulturnu i vojno-političku tradiciju i da ne puštamo da nas vjetar nosi ko perce po bijelom svijetu…”