Živinički kadija, hafiz Mustafa efendija Sidki Čokić

Piše: dr. sc. Suadin Strašević
Živinički kadija, hafiz Mustafa efendija Sidki Čokić

U vrijeme osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, postajali su šerijatski sudovi, koji su postojali i za vrijeme austro-ugarske uprave, pa sve do 1946. godine kada su ukinuti. Šerijatske sudije; Kadije, bile su izuzetno obrazovane osobe. Prisjetit ćemo se učenog Kadije Čokića koji je izdanak istaknute alimske porodice Čokića iz Živinica.

Kadija Mustafa efendija Čokić rođen je 1. 12. 1876. godine u Brčkom. Osnovno obrazovanje je stekao u Brčkom. Školovanje je nastavio u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Da bi se 1894. godine, upisao u Šerijatsku sudačku školu u Sarajevu, koju je uspješno završio 1899. godine.
Hafiz Mustafa Sidki je službovanje započeo kao šerijatsko-sudski pripravnik u Kladnju. Kao vršilac dužnosti šerijatskog sudije radio je u Srebrenici i Žepču, a za vrijeme Prvog svjetskog rata u Kosovskoj Mitrovici. Prve dvije godine rata službovao je u Kosovskoj Mitrovici, međutim, 1916. godine, na temelju arhivskih dokumenata Fonda Kotarskog šerijatskog suda u Tuzli, nalazimo i identifikujemo rad kadije Čokića u Kotarskom šerijatskom sudu u Tuzli.

Kao šerijatski sudija radio je i u Bosanskom Petrovcu, Bijeljini i Tuzli. Preselio je na ahiret 25. 9. 1927. godine u Tuzli, u 52 godini života.
Godine 1918. Jusuf Zija efendija Midžić, kao najstariji šerijatski sudija u Kotarskom šerijatskom sudu u Tuzli, odlazi na službu u Vrhovni šerijatski sud za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Kadiju Midžića zamjenjuje šerijatski sudija Mustafa Čokić koji postaje, kao najstariji šerijatski sudija, i upravitelj Kotarskog šerijatskog suda u Tuzli.

Poslove šerijatskog sudije obavlja do svoje smrti 1927. godine. Kadija Čokić posjedovao je bogatu biblioteku na arapskom i turskom jeziku, sa značajnim brojem rukopisa. Među rukopisima bilo je nekoliko poznatih divana bosanskih pjesnika na turskom jeziku. Od kadije Čokića 1924. godine otkupio je dr. Olesnicki jedan raritet rukopisnog Kurana s linearnim prijevodom na perzijski jezik; za potrebe Akademije nauka u Zagrebu, za orijentalnu zbirku rukopisa. Vrijednost rukopisa bila je znatna (za vrijednost rukopisa, u ono vrijeme, moglo se kupiti deset dobrih trkaćih konja). Biblioteku je naslijedio i proširio sin mu Fadil.

(Bilješke: Arhiv TK-a, Fond KŠS, kutija 633, godina 1915. Izvještaj…; Čokić Halid, Tri stoljeća porodice Čokić; Hifzija Suljkić, Muslimanske privatne bibioteke u Tuzli, list Hikmet; Suadin Strašević, Preporod islamske informativne novine, Šrijatske sudije u BiH u razdoblju austro-ugarske uprave; Suadin Strašević, Kotarski šerijatski sud u Tuzli 2008. mag. rad). /dr. sc. Suadin Strašević/