Ljudski rod treba pravičnije društvene odnose

Kapitalizam će uništiti ljudski rod. Čovječanstvo mora tragati za pravednijim produkcionim odnosima, (socijalizam, komunizam) jer, kapitalizam nije predvidio šta i kud će čovječanstvo, poslije kapitalizma. Ekonomski razvijena društva imaju već sad problema sa hiperprodukcijom zbog izuzetno razvijene tehnologije i visoke produktivnosti u procesu proizvodnje, dok na drugoj strani imamo situaciju, da tehnološki nerazvijena društva, skoro ne mogu da prehrane svoje stanovništvo. Globalna svjetska politika oličena kroz Ujedinjene nacije, bolje reći kroz ujedinjeno ništa, je katastrofalna za malobrojne i nejake skupine naroda. Kao slabi i nejaki, po pravilu su, uvijek meta za potkusurivanje velikih i moćnih. Veto koje veliki imaju u UN, dovodi do degradacije ove svjetske organizacije. Nakaradna svjetska politika i nepravični produkcioni odnosi, doprinose tome da je pojedinac sve više rob a sve manje slobodno ljudsko biće.

Kapitalizam kao društveno uređenje, pokazao se veoma neefiksan u svim sferama ljdskog djelovanja i života. Do skora, u ekonomji, ovaj društveni sistem je proklamovao tržižnu ekonomiju, t.j. proizvodnju za tržište i to tako, da svaki ekonomski subjekt proizvodi za tržište na kome će se izvršiti valorizacija njegovog rada. Naravno onaj ekonomski subjekt čiji rad bude nisko vrednovan na tržištu će propasti.

Zbog tehnoloških dostignuća kod velikih i moćnih, naglo se povećala produktivnost odnosno, povećanje proizvodnje materijalnih dobara. Problem više nije kako proizvesti materijalna dobra već kako plasirati ogromnu količinu proizvoda. Ovo sve je doprinijelo tome, da se proizvodi za lager a ne za tržište. Što je najgore, zbog naglog tehnološkog dostignuća, ide proizvodnja novih proizvoda koji su savršeniji od predhodnih. Za predhodno proizvedene proizvode koji su na lageru, proizvođaču odnosno, tržišnom subjetu se ne vraćjau uložena sredstva tako on mora, da bi finansirao novi ciklus proizvodnje, uzimati skupe kredite od banaka.
Pojedini ekonomski strućnjaci u razvijenim društvima, u ovom vremenu razvijaju novu ekonomsku teoriju putem koje se uvećava potražnja i to upumpavanjem novca u tržišne tokove.

Pojedine države građanstvu daju na poklon određene sume novca da bi se uvećala potražna na tržištu za materijalnim dobarima. Banke i druge finansijske institucije masovno daju povoljno, takozvane potrošačke kredite. Neke države vještački prave inflaciju do 10,00% da bi se, uvećanom potražnjom dalje stimulisala proizvodnja.
Ovakva ekonomska politika velikih ne daje očekivane rezultate jer, svjedoci smo da velike multinacionalne kompanije otpuštaju iz radnog odnosa hiljadama radnika.

Karakteristično ja za ovo vrijeme da je ogormna zaduženost, kako država tako i kompanija. Jednostavno, narodski rečeno, živi se na veresiju.

Rješenje problema ljudskog roda na zemaljskoj kugli su pravičniji produkcioni odnosi. Ovu tezu proklamuje jedan poznatih američki stručnjak koji tvrdi, da čovječanstvu, ako ovako nastavi, prijeti velika ekonomska kriza i on predlaže, da živimo u blizini pitke vode i plodnog zemljišta.

Potrebno je ‘reformisati’ svjetsku organizaciju UN tako što bi se oduzelo pravo veta velikm i moćnim a sve odluke u tijelima ove organizacije donositi tvotrećinskom većinom. Ovakvim načinom odlučivana u UN onemogućilo bi se da veliki i moćni budu apsolutni gospdari svijeta i uvela ravnopravnost svih članica UN.

Ljudski rod nije svjetan pogubne situacije u kojoj danas živi a to je, velik jaz između bogatih i siramašnih. Dok veliki i moćni imaju ‘svega preko glave’, mali i siromašni gladuju.

Selimović Edhem Edo